Što je točno Krist za nas učinio na križu? Teorija o Kristovoj smrti na križu kao plaćanju kazne gnjevnom Bogu Ocu umjesto nas već je neko vrijeme najprisutnije viđenje među evanđeoskim kršćanima.
No ona, pored prednosti (snažno gledište na nužnost križa), ima ozbiljne mane. Bog koji je svijet stvorio iz očigledno nenužne zafrkancije, gaji ambivalentne osjećaje ljubavi i osvetničkog gnjeva prema svojim stvorenjima, za koja je ionako znao da će pasti pa ih ipak stvorio. Na nasilje odgovara nasiljem i zahtijeva prolijevanje krvi. Bog sam sebi plaća kaznu da se tako proslavi. Ta slika ne odgovara slici o Bogu Ocu kakvu nam Krist pruža. Sve izgleda kao scenario, orkestrirana predstava...
Naravno, i druge teorije; Krist kao žrtveno janje (slično prethodnom), plaćena otkupnina, Krist pobjednik i žrtva kao moralni primjer, imaju prednosti i mana.
Mislim da nikad nećemo shvatiti i niti jednom teorijom pokriti svu dubinu i širinu značenja Kristove smrti na križu. Isto tako, mislim da dvije krajnje (plaćanje kazne i smrt samo kao moralni primjer), gledane zasebno, nikako ne "piju vodu".
Evo što se meni čini. Bog nije gnjevan tako da nas želi ubiti, strpati u pakao i prolijevati krv. Bog je gnjevan kao što su gnjevni otac ili majka na ljubljenu djecu kada ne rade dobro. Ili kao umjetnik koji želi poboljšati svoju kreaciju...
Kristova smrt je žrtva jer nitko nema veće ljubavi od ove, da da svoj život za prijatelje. Kristova smrt je otkupnina jer ima potencijal da nas oslobodi od vlasti grijeha. Krist je pobjednik jer je pobijedio snagu zla i mraka. Krist je moralni primjer jer u životu, a ni u nasilnoj smrti, nije sagriješio niti prestao ljubiti. On se poistovjećuje s nama i mi se možemo poistovjetiti s Njim u našim stradanjima i smrti. Napose, Kristova smrt je kazna jer pokazuje da se grijeh i zlo skupo plaćaju. Posljedica grijeha pobješnjele mase je bila strašna smrt nedužnog Krista na križu.
Mi ne možemo sami sebe spasiti samo kroz moralni primjer. Krist nas ne spašava samo svojom smrću, već svojim životom, smrću, uskrsnućem i zagovorom. Spasenje se sastoji u tome da svatko tko pogleda u Krista-Sina prepoznaje Božju brigu, prihvaćanje, ljubav, milost i milosrđe. On tada biva pomiren s Bogom.
I onaj tko prepozna Božju ljubav, milost i milosrđe, mada nedostaje punina učeništva, ujedno je pogledao u Sina.
Autor: J. K., prosinac 2019.
No ona, pored prednosti (snažno gledište na nužnost križa), ima ozbiljne mane. Bog koji je svijet stvorio iz očigledno nenužne zafrkancije, gaji ambivalentne osjećaje ljubavi i osvetničkog gnjeva prema svojim stvorenjima, za koja je ionako znao da će pasti pa ih ipak stvorio. Na nasilje odgovara nasiljem i zahtijeva prolijevanje krvi. Bog sam sebi plaća kaznu da se tako proslavi. Ta slika ne odgovara slici o Bogu Ocu kakvu nam Krist pruža. Sve izgleda kao scenario, orkestrirana predstava...
Naravno, i druge teorije; Krist kao žrtveno janje (slično prethodnom), plaćena otkupnina, Krist pobjednik i žrtva kao moralni primjer, imaju prednosti i mana.
Mislim da nikad nećemo shvatiti i niti jednom teorijom pokriti svu dubinu i širinu značenja Kristove smrti na križu. Isto tako, mislim da dvije krajnje (plaćanje kazne i smrt samo kao moralni primjer), gledane zasebno, nikako ne "piju vodu".
Evo što se meni čini. Bog nije gnjevan tako da nas želi ubiti, strpati u pakao i prolijevati krv. Bog je gnjevan kao što su gnjevni otac ili majka na ljubljenu djecu kada ne rade dobro. Ili kao umjetnik koji želi poboljšati svoju kreaciju...
Kristova smrt je žrtva jer nitko nema veće ljubavi od ove, da da svoj život za prijatelje. Kristova smrt je otkupnina jer ima potencijal da nas oslobodi od vlasti grijeha. Krist je pobjednik jer je pobijedio snagu zla i mraka. Krist je moralni primjer jer u životu, a ni u nasilnoj smrti, nije sagriješio niti prestao ljubiti. On se poistovjećuje s nama i mi se možemo poistovjetiti s Njim u našim stradanjima i smrti. Napose, Kristova smrt je kazna jer pokazuje da se grijeh i zlo skupo plaćaju. Posljedica grijeha pobješnjele mase je bila strašna smrt nedužnog Krista na križu.
Mi ne možemo sami sebe spasiti samo kroz moralni primjer. Krist nas ne spašava samo svojom smrću, već svojim životom, smrću, uskrsnućem i zagovorom. Spasenje se sastoji u tome da svatko tko pogleda u Krista-Sina prepoznaje Božju brigu, prihvaćanje, ljubav, milost i milosrđe. On tada biva pomiren s Bogom.
I onaj tko prepozna Božju ljubav, milost i milosrđe, mada nedostaje punina učeništva, ujedno je pogledao u Sina.
Autor: J. K., prosinac 2019.