Kada simboli postanu prijetnja
Svake godine tijekom norijade ponavlja se isti obrazac. Mladi, želeći izraziti domoljublje i pripadnost hrvatskom identitetu, posežu za simbolima koji nemaju nikakve veze s herojstvom — ustaške pjesme, pozdravi i znakovlje koje je zabranjeno Ustavom Republike Hrvatske. Što stoji iza te privlačnosti prema pokretu koji, kako ističe povjesničar Hrvoje Klasić, nije bio ni hrabar ni požrtvovan?
Mit o ustaškoj hrabrosti
Profesor Klasić jasno poručuje maturantima:
„Ako tražite uzore iz prošlosti – osobe koje su bile hrabre, požrtvovne i koje su vlastitim zalaganjem ostvarile uspjehe – ustaše to zasigurno nisu.“
Iako ovakva tvrdnja nekima može djelovati provokativno, ona je povijesno utemeljena. Ustaška organizacija nije nastala kroz borbu na hrvatskom tlu, već u emigraciji, gdje su njezini članovi vodili miran život, gotovo odustavši od ideje o samostalnoj Hrvatskoj.
Vlast kao dar, ne zasluga
Jedna od najupečatljivijih činjenica jest da ustaše nisu ispalili ni metak kako bi preuzeli vlast u Zagrebu. Umjesto ikakvog osvajanja, vlast im je predana od strane Mussolinija i Hitlera — uz visoku cijenu u obliku teritorijalnih i materijalnih ustupaka.
Vojna nesposobnost kao trajna osobina
Tijekom cijelog postojanja Nezavisne Države Hrvatske, ustaški režim nikada nije uspostavio stvarnu kontrolu nad teritorijem. Razlog? Nedostatak vojne sposobnosti. Iako su, prema Klasiću, bili brojčano nadmoćniji i bolje naoružani od partizana, nisu pokazali ni dovoljno hrabrosti ni vojničkog znanja.
Sve značajnije vojne operacije na teritoriju NDH vodile su njemačke i talijanske snage, dok su ustaše bile tek pomoćne postrojbe — sporedni akteri u vlastitoj državi.
Agresija usmjerena na civile
Ustaše su, doduše, pokazivali brutalnost — ali ne prema ravnopravnim neprijateljima.
„Istina je da su ustaše bili nemilosrdni i agresivni, ali ne u ratovanju, nego u masovnim ubojstvima žena, staraca, djece i drugih civila“, upozorava Klasić.
Krajnji ispit hrabrosti – bijeg iz Zagreba
Jedan od najsramotnijih trenutaka ustaškog režima dogodio se na samom kraju rata. Kad je trebalo pokazati spremnost „za dom umrijeti“, vrh NDH, uključujući Antu Pavelića i Andriju Artukovića, pobjegao je iz Zagreba bez ozbiljnog otpora, ostavljajući vlastitu vojsku i narod.
Pravi primjer otpora – partizanski pokret
Za razliku od ustaša, komunisti i partizani pokazali su stvarnu hrabrost i ustrajnost. Djelovali su ilegalno već od 1920-ih, bili zatvarani, mučeni i ubijani, ali nisu odustajali. Bez pomoći izvana, sami su organizirali partizanski pokret koji je oslobađao teritorije i uspostavljao vlast.
Klasić ističe ključnu razliku:
„Za razliku od ustaša kojima je vlast bila poklonjena, partizani predvođeni komunistima vlast su izborili vlastitim snagama.“
Poruka mladima: Birajte prave uzore
Klasićeva poruka nije politička propaganda, već poziv na promišljanje. Ne morate biti pristaša komunizma da biste priznali hrabrost i borbenu sposobnost partizana u usporedbi s ustašama.
„Dobro razmislite kada sljedeći put svoje domoljublje pokušate izraziti veličanjem jednog podaničkog, izdajničkog i gubitničkog pokreta poput ustaškog,“ poručuje Klasić.
Zašto je ova lekcija važna?
U vremenu kada se povijesni mitovi šire društvenim mrežama, mladi često nemaju priliku čuti cjelovitu i argumentiranu sliku prošlosti. Klasićev pristup ne negira domoljublje — naprotiv, poziva da se ono temelji na stvarnim, časnim djelima, a ne na lažnim mitovima.
Hrvatska povijest obiluje pravim primjerima hrabrosti i žrtve — od srednjovjekovnih vladara do suvremenih državnika koji su radili na ostvarenju neovisnosti demokratskim putem. Takvi primjeri zaslužuju poštovanje daleko više od pokreta koji je vlast dobio na dar, a državu izgubio zbog vlastite nesposobnosti.
Činjenice ispred simbola
Dok mladi planiraju svoju budućnost, važno je razlikovati simboliku od stvarnosti. Pravi patriotizam počinje razumijevanjem vlastite povijesti — ne idealizirane, nego one temeljene na činjenicama.
Poruka je jasna: ako tražite uzore, birajte one koji su stvarno pokazali hrabrost, požrtvovnost i uspjeh. Ustaški pokret, bez obzira na površnu privlačnost nekih njegovih simbola, te kvalitete nije imao.
