Religije su, više ili manje uspješan, pokušaj da osmislimo život i svijet, da mu damo dublje iskonsko značenje i svrhu. Nisam siguran u uspješnost drugih religija, no ni kršćanstvo (kakvo većina poznaje) ne odgovara na pitanje dubljeg smisla života i stvaranja svijeta.
Bog je stvorio nas i svijet (ako nismo doista nastali slučajno) i to mada je znao da ćemo sagriješiti (ili kao produkt evolucije i naše naravi biti pokvareni kakvi jesmo). Čemu sav taj tragični Božji teatar; da mu služimo u njegovu izmišljenom svijetu te davanje života gomili ljudi, prema kršćanstvu već rođenih krivima, da ih onda pospremi u pakao? Čemu šarada, čemu ovakav svijet, čemu ikakav?
Ono kalvinističko; svrha je "da živimo na Božju slavu" mi uopće ne drži vodu. Kao da smo neki pijuni... Bog će nekome, tko zna kome, pokazat "gle kako oni žive na moju slavu"! Svijet je totalno tragično mjesto, a mi eto živimo (i koljemo se na sve moguće načine) "na Božju slavu".
Čemu sve to i zašto živimo? No neke stvari mi (i svima nama) možda nikada neće biti dane da znam.
Kršćanstvo ostaje na površini i sili nas da pređemo preko svih tih pitanja te prihvatimo stanje stvari zdravo za gotovo. Prema tome i kršćanstvo ostaje samo jedan od pokušaja davanja smisla svemu ovome. Možda trebamo neko drugačije smislenije kršćanstvo? Ili i dalje ostaje na nama da osmislimo život?
Autor: J.K. prosinac 2019.
