No bogočovjek Isus Krist je rođen u vremenu, a Jedinorođeni Sin je vječan. Otac ga rađa u vječnosti.
Bogočovjek Isus Krist nas plijeni svojom ličnošću, djelima i riječima. Tko vjeruje u njega ima slatku izvjesnost Božje ljubavi, prihvaćanja i oproštenja.
Boga u Njegovoj veličini ne možemo pojmiti. No vidjevši i upoznavši bogočovjeka Isusa Krista mi vidimo i upoznajemo Boga na nama ljudima pojmljiv način.
No Jedinorođeni Sin nije bio te i dalje nije ograničen ljudskom naravi Isusa Krista. On je Božja ljubav, milost i milosrđe koje djeluje na sve ljude. Zato Isus i može reći da Sin Čovječji ima izabranike s četiri strane svijeta - "s četiri vjetra" (Mt 24, 31; Mk 13, 27) te da je Bog dao svog Jedinorođenog Sina da ne pogine niti jedan koji u njega vjeruje (Iv 3,16). Ovdje se ne radi o bogočovjeku Isusu Kristu.
Takoreći svim ljudima, pripadnicima svih religija, čak i onima koji nisu religiozni, dan je sentiment o postojanju božanskog i pitanje o dubljem smislu života. Netko taj sentiment zatomljuje, a netko prihvaća. Onaj koji ga prihvaća, koji osvješćuje božansku ljubav, milost i milosrđe, taj ujedno prihvaća i Sinovog Duha. On ima Božje oproštenje i život vječni. To prije svega znači život s iskustvom sigurnosti i slobode već sada, a to iskustvo se pretače u vječnost.
Takav stav rasprave čija religija je prava čini uglavnom bespredmetnim. To nas odriče i nužnosti da ljude činimo ovakvim ili onakvim kršćanima. Svjedočiti najbolje možemo svojim predanjem i oduševljenjem za Krista, bez da budemo davež.
Autor: J.K. prosinac 2019.
