Marka kršćanstvo više nije ispunjavalo

Odlomak iz zbirke: "Priče mudre Zoe" 

Autor: J.K.

Marko je bio odgajan kao pobožan rimokatolik. Odmalena je išao na vjeronauk, župne kateheze, ispovijed, mise, prvu pričest, krizmu i sve što je trebalo... Sve je to i dalje radio i kad je porastao, onako više radi običaja. Međutim, nije uspio ostvariti neki bliskiji odnos s Bogom i što je bio stariji takav odnos mu je sve više nedostajao. Ta religija mu se činila nekako "okoštalom". Činilo mu se da nije našao istinu, smisao i ispunjenje.

Počele su ga zanimati različite religije, posjećivao je razne duhovne skupove. Istodobno, u njegovom životu stvari nisu išle baš najbolje. Mada je bio lijep i naočit mladić, ni s jednom djevojkom nije uspijevao ostvariti doista kvalitetnu i dulju vezu. Bivao je sve usamljeniji.

Na jednom evangelizacijskom skupu upoznao je neke protestantske misionare iz SAD. Oni su mu ponudili da s njima počne proučavati Bibliju. Tako su ga uputili na retke u Bibliji u kojima stoji da su svi ljudi grešnici i da je Isus Krist na križu umro za naše grijehe. Objasnili su mu da čovjeka ne mogu spasiti nikakva dobra djela, već će onaj koji se pokaje i vjeruje u Isusa biti spašen po milosti.

Marko se tada sjetio svih svojih propusta, promašaja i djela kojima je povrijedio druge. Sjetio se i želje da nekako bude bliže Bogu. Naime, uvijek je na neki način vjerovao u Boga, ali Bog mu se nije činio bliskim i dostupnim. Stoga je pomislio: "Napokon nešto jasno i konkretno!" S radošću je prihvatio poruku spasenja u Isusu Kristu!

Međutim, provevši neko vrijeme u protestantskoj zajednici, bivao je sve nezadovoljniji. Propovjednici su naime neprestano isticali ljudsku grešnost, krivicu i pokvarenost. Prema nekima, čovjek je toliko grešan da u njemu nema ništa dobroga i ne može učiniti ništa dobro. Ta poruka ga se doimala suviše pesimističnom, negativnom, i nije mu se činila poticajnom.

Osim toga mnogi propovjednici kao da nisu imali za reći ništa lijepog i pozitivnog. Uvijek su isticali grijehe i propuste drugih ljudi, te plašili, prijetili i opominjali. Propagirali su kruta i bezosjećajna moralna pravila.

Senzibilnog kakav je bio, takva religija ga više nije ispunjavala radošću i optimizmom. Bog mu se sve manje činio kao dobri otac, a sve više kao neumoljivi, strogi i prezahtjevni autokrat. Kao što mu je takvom sve više izgledala i religija kojoj je pripadao... Više mu nije bilo čudno što su mnogi, bez obzira na konfesiju, željeli od nje što dalje pobjeći.

Uostalom, činilo mu se da u tome ima i mnogo licemjerstva, posebice pastora koji su sebe uvijek isticali i prikazivali u pozitivnom svjetlu, a sve druge kritizirali. I mnogi vjernici su bili neprestano negativni, kritični ili živjeli neke sputane i skrivene živote. Razočarao se...

Postajao je sve nezadovoljniji. Takva religija ga više nije ispunjavala. Napokon mu je dobra prijateljica Marina, koju su i samu mučile slične brige, savjetovala da posjeti Zoe, učiteljicu života. Zoe je bila prosijeda, ljupka i mudra starija gospođa, puna vedrine, životne radosti i iskustva. Ona je posebno rado primala različite tražitelje Boga i smisla, koji su nekako 'zapeli'.

Budući da nije znao kuda i kako dalje, Marko je odlučio posjetiti mudru Zoe. Kad ga je primila i skuhala mu šalicu finog čaja, Marko je otvorio svoje srce i iznio sve što ga muči. Odmah je vidio da je Zoe drugačija. Nije bilo osuđivanja i gotovih "biblijskih" rješenja.

Zoe napokon reče: "Marko, vidiš i sam da s čovječanstvom nije baš sve u redu. Slika čovječanstva nije baš idilična. Za tu sliku je dijelom odgovoran i svatko od nas. Zato si uostalom i povjerovao u Krista. Samo Isus doista može premostiti jaz između Boga i čovjeka. Doista je istina da je sva naša pravednost je pred Bogom nedovoljna, 'kao prljave haljine', i zato čovjek ne smije biti uznosit i samopravedan."
"U jednom trenutku ljudske povijesti, u odnosu Boga i čovjeka nešto je pošlo u krivo. O tome zapravo govori početak Biblije... Bog je čovjeka stvorio slobodnim za odnos sa sobom, a čovjek je odlučio ne poslušati Boga. Od tog trenutka, krivi postupci su u našem umu postali krivi putovi, putovi su postali ceste, a ceste autoceste. Cijelo ljudsko društvo i odnosi su se pokvarili." - rekla je Zoe.
"No ono u čemu mnogi imaju krivo" - nastavila je Zoe - "jest tvrdnja da u čovjeku nema ništa dobro. Pa Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku! Istina je da čovjek nije sposoban činiti samo dobro ili 'čisto' dobro. Kao da imamo dva lica, jedno teži ka dobru, a drugo često popušta lošim strastima. Neki ljudi nažalost potpuno odbace dobro i prepuste se zlu. Ali većina ljudi ipak čezne za dobrotom."

"Ha, to je kao ono pitanje je li čaša napola puna ili napola prazna!?" - reče Marko.

"Točno tako" - odgovori Zoe i nastavi: "No mnogi ljudi nastoje oko dobra i pokušavaju pronaći Boga, pa i ti si jedan od takvih, ali u tome im je potrebna Božja milost i suradnja. Kako to točno funkcionira nitko osim Boga ne može posve razumjeti, niti ne treba."
"No nije sve što crkveni autoriteti proglašavaju lošim doista loše. Mnogi se boje živjeti, boje se i vlastite sjene, boje se promjena, pa sve proglašavaju lošim i grešnim. Na svakom uglu vide grijeh... Znaš li da neki misle da je plesati grijeh? Kršćanin može živjeti slobodnim, radosnim i nesputanim životom!"

"Što da radim?" - upita Marko.

"Prihvatiti i slijediti Isusa je kršćanski način preobrazbe, kako te autoceste u našem umu preusmjeriti ka dobru. Isus je za nas kršćane izvor radosti i nade, te savršen primjer spašenog života." - zaključila je Zoe .
"Samo slijedi Isusa Marko! I ne daj da te u tome ometu razni negativni i autoritativni ljudi. Isus nije takav! Otac nije takav! Prije svega, imaj povjerenja u svoj osobni odnos s Bogom."

Marku se otvorila potpuno drugačija perspektiva! Njegov način gledanja je bio promijenjen. Pred njim je bio još dug put, još mnogo koraka pređenih s Isusom. No sada će biti radostan. Nitko mu neće to putovanje s Isusom pokvarit'.