Imaju li naši životi inherentno značenje? Iskreno, nitko to ne zna, ali osobno, sumnjam u to.
Prolazimo kroz svoje dane, misleći da radimo važne stvari, brinući se o svim našim problemima, kao i o problemima ostatka svijeta. Mislimo da znamo što se događa, usmjereni smo na naše male svjetove, rijetko zastajući da razmislimo o uzaludnosti svega toga. Kroz svoje živote, prisustvujemo poslovnim sastancima, satima učimo, mukotrpno radimo za plaću, možda pokušavamo malo promijeniti svijet.
Međutim, stvarnost je da smo samo gomile mesa i kostiju, jurimo kroz svemir na malom kamenu, stresirajući se zbog naših beznačajnih problema. Molim sve koji ovo čitaju da na trenutak zastanu i razmisle, što vašem životu daje značenje? Živite li doista sa svrhom, i ako je tako, je li ta svrha vaša, ili vam je nametnuta od strane nekoga drugoga? Kao ljudska bića, žudimo za značenjem u našim životima. Tražimo značenje na raznim mjestima, neki biraju religiju, drugi se okreću politici, ili traže značenje pokušavajući promijeniti živote drugih. Moramo priznati, međutim, da su sve te ideje samo načini koje je čovječanstvo razvilo kako bi se nosilo s fundamentalnim nedostatkom značenja u životu.
Možda bismo trebali prihvatiti tu prazninu i prepoznati da prava sloboda dolazi iz kreiranja vlastitog značenja, umjesto traženja unaprijed definiranih odgovora. Možda je ljepota života upravo u njegovoj nepredvidljivosti i sposobnosti da sami oblikujemo svoje sudbine. Kada jednom prihvatimo ovu neizvjesnost, možemo početi živjeti autentično, sa svrhom koju smo sami odabrali.
Život ne mora imati unaprijed određeno značenje da bi bio vrijedan. Na nama je da pronađemo ili stvorimo tu vrijednost u svakodnevnim trenucima, u ljubavi koju dajemo i primamo, u strastima koje slijedimo, u malim djelima dobrote koja svijet čine boljim mjestom. Stoga, umjesto da tražimo smisao izvan sebe, možda bismo trebali pogledati unutar sebe i prepoznati da smo mi ti koji dajemo smisao svijetu oko nas.
Prihvaćanje praznine ne znači rezignaciju ili apatiju, već priliku za stvaranje nečeg autentičnog. To znači da imamo priliku oblikovati svoje živote prema vlastitim vrijednostima i željama. Kada prestanemo tražiti vanjska opravdanja za naše postojanje, možemo pronaći snagu i inspiraciju u unutarnjim izvorima. Svaki trenutak može postati značajan kada ga ispunimo ljubavlju, strasti i dobrotom. Na taj način, mi sami postajemo kreatori našeg značenja, ispunjavajući prazninu vlastitim izborima i djelima.
Možda je konačni smisao života upravo u tom neprekidnom traženju, u svakodnevnom naporu da pronađemo i stvorimo značenje, u dijeljenju naših iskustava s drugima i u nastojanju da ostavimo pozitivan trag na svijetu. Kroz ovaj proces, život dobiva dubinu i vrijednost koja nadilazi bilo koje unaprijed definirane koncepte ili očekivanja.
Priredio: J. K.
prema uzoru: Why Existentialism is the Only Philosophy That Makes Any Sense by Owen Lloyd
