Kršćanstvo kakvo je za mene vjerojatno
 |
| Crypt of the Cattedrale di Santa Maria del Fiore, Florence, Italy. Photo by Bernardo Kastrup, hereby released into the public domain. |
1. Sloboda misli
Zagovaram kršćanstvo koje ostavlja slobodu u tumačenju Vjerovanja, Svetog pisma i predaje te liturgije i učenja. Jedini uvjet je da se ta različitost tumačenja izražava ljubazno i bez nametljivosti. Ovaj stav zagovaram, ne iz ravnodušnosti prema istini, već zato što držim da bi vjerovanje pojedinca trebalo biti rezultat osobnog traganja, proučavanja i intuicije. Posebno u pitanjima vjere vrijedi da istina nije istina i spoznaja nije spoznaja sve dok osoba sama ne uvidi da je to tako. Nikakva puka ispovijed usana ili površna suglasnost uma ne mogu zauzeti mjesto ovog rasta. Kršćanska religija bi zasigurno trebala biti ljubav i sloboda koja bi pomaže ljudima u njihovim raznim fazama duhovnog rasta.
Crkva djeluje u skladu s duhom svoga Učitelja kad u svoje članstvo radosno prihvaća one koji traže istinu. Njezin cilj treba biti pomoći im da otkriju istinu za sebe pružanjem prilika za duhovni rast, odnosno ostvarenje svog Božanskog potencijala. Iako iznosi određene doktrinarne izjave, crkvi nisu potrebni nikakvi dogmatski standardi. Umjesto prihvaćanja dogmi, potrebno je da vjernici budu spremni i željni zajedno štovati Boga kroz zajednički obred, u iskrenoj namjeri, čistoći motiva, toleranciji, širini uma, uljudnosti i stalnoj potrazi za visokim idealima.
2. Bog
Vjerujem u postojanje Vrhovnog Božanskog načela ili Boga, beskonačnog, vječnog, transcendentnog i imanentnog. On je jedna suština iz koje proizlaze svi oblici postojanja i uzrok svega. On je "Jedna i Jedina" vječna stvarnost, Jedno koje se očituje kao mnoštvo, iznad svake definicije i opisa. O njemu se može govoriti kao o beskonačnoj i vječnoj energiji i svijesti koja je sve i u svemu.
Budući da smo mi osobe sposobne za odnos jedne prema drugima, Božansko koje je Jedno iz čije suštine sve potječe, očituje nam se i na osoban način (kao Bog koji je sposoban za odnos). Često se (mada ne svima) manifestira u tri aspekta, kao Trojstvo u Jedinstvu. U kršćanskoj religiji naziva se Otac, Sin i Duh Sveti, tri Osobe u jednom Bogu, jednake i su-vječne; Otac koji je uzrok svemu, Sin Riječ po kojoj je sve postalo, Duh Sveti koji je životvorac, nadahnitelj i posvetitelj.
Uz Božje očinstvo prihvaćam i majčinski aspekt Boga (Postanak 1,27), koji rađa i hrani sav stvoreni život. Ovaj aspekt simbolizira sveta Bogorodica Marija. Ona tako nadopunjava božansku službu našeg Gospodina Isusa Krista. Ona je primjer žrtvovanja i ljubavi ljudskog majčinstva koje poziva na naše duboko poštovanje.
3. Jednost
Postoji jedinstvo između svega što živi, svega vidljivog i nevidljivog. Sve se zajedno kreće naprijed u golemom evolucijskom planu, pokrenutom i vođenom apsolutnom ljubavlju i mudrošću od strane Božanskog ili Boga (Dj 17, 28). Koliko god to, u našem sadašnjem stupnju, tako ne izgledalo, ljudska su bića u biti božanska.
4. Isus Krist
Isus Krist nije samo utemeljitelj i nadahnitelj kršćanstva, već je i utjelovljenje onog Božanskog koje stoji iza svega što je dobro i istinito u svim religijama svijeta.
Dakle, kroz osobu Isusa Krista ne slavimo samo onog Isusa Nazarećanina koji je živio prije dvije tisuće godina, već i Krista kao vječni princip i uzor Jednosti čovjeka s Božanskim. Krist živi i kao snažna duhovna prisutnost u svijetu, usmjeravajući i održavajući vjernike. Štujemo i nastojimo služiti Božanskom koje se kroz njega utjelovilo, tj. na najbolji način očitovalo.
5. Ljudska narav i cilj
Čovjek je stvoren na sliku Božju i u biti je božanski. To se posebno odnosi na naše istinsko i najdublje "Jastvo" - duh, suštinu. Stoga ono ne može prestati postojati; ono je vječno i njegova je budućnost ona kojoj slava i sjaj nemaju granice.
Božansko, koje se očitovalo u Isusu Kristu, postepeno se otkriva u svima nama, sve dok svaki ne dođe „do savršenog čovjeka, do mjere stupnja Kristove punoće“ (Ef 4,13).
6. Etika
Kršćanski etički ideali se sastoje u odnosu prema sebi i drugima; „Ljubi Gospoda, Boga svoga, svim svojim srcem i svom dušom i svim svojim umom. Ovo je prva i velika zapovijed, a druga je slična njoj, ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Na ove dvije zapovijedi visi sav Zakon i proroci“ (Mt 22, 37-40); „Sve što želite da drugi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7, 12).
Naša je dužnost naučiti razaznati božansku svjetlost u sebi i u drugima, onu svjetlost „koja svakoga osvjetljava“ (Ivan 1, 9). Budući da smo djeca Božja, svi smo nerazdvojno povezani. Svi dijelimo Božanski život. Ono što šteti jednom, šteti svima. Stoga dugujemo Božanskom, i unutar sebe i u drugima, težiti živjeti do najvišeg koje je u nama, omogućavajući Božanskom u nama da se savršeno očituje u našem životu. I također, prepoznati jedinstvo cijelog čovječanstva stalnim naporima prema nesebičnosti, ljubavlju, razmatranjem i služenjem našim bližnjima. Služba čovječanstvu, poštovanje cijeloga života i žrtva nižeg "ja" višem Jastvu, zakoni su duhovnog rasta.
7. Evolucija, zakon uzroka i posljedica
Svijet je pozornica uređenog plana u kojem se čovjekov duh neprestano izražava, a čovjek se preko različitih uvjeta života i iskustva razvija te spoznaje svoje istinsko savršeno Jastvo. Ova evolucija, ili duhovni razvoj, odvija se prema nepromjenjivom zakonu uzroka i posljedice: što čovjek sije to će i žeti, tj. ubrat će plodove svojih misli, osjećaja i djela. Stoga savršena ravnoteža vlada svijetom. Mogućnost nečega poput čistilišta i fizičke reinkarnacije treba ozbiljno uzeti u obzir.
8. Bogoštovlje, sakramenti
Kršćansko zajedništvo i zajedničko štovanje imaju veliku vrijednost. Kršćanstvo, kao sustav etike, filozofije i obožavanja, omogućuje nam da izrazimo ljubav prema Kristu. U snazi te ljubavi razvijamo onu univerzalnu toleranciju i brigu za dobrobit drugih, što je kamen temeljac istinskog vjerskog života.
Kršćanski obredi i sakramenti (nazvani „misterijama“ u Istočnoj Crkvi) posebni su kanali duhovnog ohrabrenja i blagoslova za vjernike. Kroz ta milosna sredstva vjernici ostvaruju međusobno duhovno zajedništvo i spoznaju Božansku blizinu. Oni su poželjni, ali ne i uvjet duhovnog rasta.
Kroz svetu liturgiju i Euharistiju oni koji zajedno štuju Boga mogu tako svoje misli, emocije i težnje pretvoriti u utjecaj božanske milosti, tako da crkva postaje duhovni prozor kroz koji Božje svjetlo, ljubav i blagoslov mogu slobodnije teći u cijeli svijet.
To nas vodi do prepoznavanja inherentne cjelovitosti sveg života. Zato valja njegovati etička nastojanja, ne samo prema svojim bližnjima, već i prema prirodi u cjelini. Pravi Kristovi učenici odlikuju se sposobnošću za ljubav i suosjećanje, a ne bilo kakvim određenim vjerovanjima koja će se neminovno mijenjati kako rastu u mudrosti.
9. Autoriteti
Sveto pismo, Vjerovanja i predaja Crkve su sredstva kojima su nam prenesena Kristova i kršćanska učenja, ali nisu doslovno nepogrešiva niti iscrpna. Sveto pismo sadrži neke tvrdnje koje, iako nisu doslovno istinite, mogu biti alegorijski i duhovno shvaćene. Pisma nekih nekršćanskih religija sadrže odlomke najvišeg nadahnuća i zaista zaslužuju našu najveću pažnju. Doista, razumijevanje istočnih religija i istočne psihologije baca mnogo svjetla na interpretaciju kršćanske doktrine.
10. Evanđelje
Evanđelje koje Isus naviješta, a nalazi se u Evanđeljima po Mateju, Marku i Luki, glasi ovako: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ (Mt 4, 17). Radosna vijest Kraljevstva je da već danas možemo doživjeti Božju vladavinu, kraljevstvo i prisutnost u nama. Božje kraljevstvo nije 'tamo vani', 'negdje', dolazi 'uskoro', već je u nama. Svi mogu ući u stvarnost Božjeg Kraljevstva sada i odmah.
11. Spasenje
Isus Krist nam je zapravo arhetipski čovjek. On je u potpunosti živio svoje zajedništvo s Božanskim. Vjera u Isusa Krista nas spašava tako što nas povezuje s Božanskim, to jest služi da posvijestimo naše Božansko Jastvo, da smo dionici jedinstvene Božanske suštine te da joj se okrenemo u duhu. Princip Krista je vječan, njega smrt ne može dotaći. On nas poziva da doista živimo to Božansko u nama i u bližnjem. U njemu je Božansko načelo u potpunosti dolazilo do izražaja i cilj nam treba biti da jednoga dana budemo poput njega.
12. Križ i uskrsnuće
U duhu Origenove misli, Krista u tijelu ništa nije moglo odvojiti od poslušne usredotočenosti na Boga, odnosno, bio je poslušan čak i do smrti na križu (Fil 2,7-8). Time nam predstavlja savršeni primjer i uzor.
Kristova smrt na križu je žrtva jer nitko nema veće ljubavi od ove, da dadne svoj život za prijatelje. Kristova smrt je otkupnina jer ima potencijal da nas oslobodi od vlasti zablude o lažnom "ja", to jest grijeha. Krist je pobjednik jer je pobijedio snagu zla i mraka. Krist je moralni primjer jer je u životu, a i u nasilnoj smrti, potpuno odražavao svoje Božanstvo i nije prestao ljubiti. On se poistovjećuje s nama i mi se možemo poistovjetiti s Njim u našim patnjama i fizičkoj smrti. Napose, Kristova smrt je kazna jer pokazuje da se mržnja i zlo skupo plaćaju. Posljedica mržnje pobješnjele mase bila strašna smrt nedužnog Krista na križu.
Isusovo uskrsnuće je događaj u vjeri učenika i u potpunosti počiva na vjeri. Vjernike podsjeća na besmrtnost Jastva - duha i na pobjedu života nad smrću.
Autor: J.K.
Tekst je inspiriran učenjima Slobodne katoličke crkve (The Liberal Catholic Church) i vlastitim razmišljanjima.
