To posebno vrijedi za sve one religije, a takve su u velikoj većini, koje na Boga gledaju kao osobnog i „svog“, a stvarnost vide dvojno - kao Boga i njegovo stvorenje (mi smo jedno, a Bog nešto drugo). Međusobno se bore tko je u pravu, čija dogma i doktrina je istinita, ili čiji Bog je pravi.
Zato objektivniju sliku ne možeš dobiti ako koristiš samo ono što jedna (tvoja) religija ili doktrina govore o drugoj ili ako čitaš samo ono što odgovara tvojoj unaprijed stvorenoj predodžbi. Kad izađeš iz tog kruga dogmatizma stvari počneš gledati drugačije. Istina je da su sve religije, dok jedna drugu optužuju, nositeljice velikih istina ali i praznovjerja; dobra ali i zla; milosrđa ali i okrutnosti; života ali i smrti itd.
Dobro je biti radoznao, spreman na istraživanje i otvoren za nova saznanja. No, nažalost, najčešće je za religiju istraživanje i slobodno izražavanje prihvatljivo samo dok ne postaneš njezin član, nakon toga postaje opasno. No nisu svi religiozni pristupi takvi... S druge strane, radoznalost, istraživanje i otvorenost mogu nekoga tko nije bio religiozan odvesti i ka određenoj religioznosti, a određena religioznost nas može čak odvesti ka slobodi.
Ima raznih pristupa religioznom, ili bolje reći duhovnosti. Na primjer, odvesti ka slobodi nas može uvjerenje da je Bog ili božansko već u nama i s nama. Spoznaja da smo sve vrijeme bili s Bogom i u Bogu, ili božanski u svojoj biti, a da to nismo znali, pa nam nužno ne treba posredovanje svećenika i pravila organizirane religije, ili da organizirana religija bude naš slobodan izbor.
Obrazložit ću malo ovu spoznaju koju sam naveo kao primjer. Kakva to religija slobode može biti? To je ne-dvojan pogled na stvarnost.
„Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!“ (Propovjednik 1, 14). U apsolutnom smislu postoji samo Bog. Sve je Bog i Bog je sve. Bog je jedino, Jedno, što stvarno postoji, sve drugo, mnoštvo, postoji samo u relativnom smislu. U Bogu živimo, krećemo se i jesmo. Sve je to doista Bog.
Stoga je naša stvarna priroda božanska: čista, savršena, vječno slobodna. Ne moramo postati Bog, mi jesmo Bog. Naše pravo Ja, duh, jedno je s Bogom. To znači da sam ja božanski, da su božanski svi ljudi, kao i sva bića koja me okružuju. Svi smo mi Jedno. Povređujući druge, povređujemo i sebe. Pazeći na druge, pazimo i sebe. Sami smo kreatori svoje sreće i zla.
No naše viđenje stvarnosti iskrivljeno je pogrešnim identifikacijama; identificiramo se tijelom, umom i egom, a ne našim božanskim Jastvom - našom istinskom prirodom. Zbog toga što se poistovjećujemo s tijelom i umom, bojimo se bolesti, starosti i smrti; poistovjećujući se s egom, patimo od bijesa, mržnje i stotina drugih bijeda. Naš egoizam, sebičnost, mržnja, pohlepa, požuda, gnjev i ambicija nas drže u zabludi i neslobodi. Oni su kao oblak koji prekriva nebo, tako da ga ne možemo jasno vidjeti. To jest, ne možemo jasno vidjeti Istinu. Ipak ništa od toga ne utječe na našu stvarnu prirodu. Istina o nama je ta koja nas oslobađa (Ivan 8, 32).
Bogu možemo pristupati na osoban način. Ovakav pristup prihvaća sve religije i puteve, ali religijski autoriteti ne prihvaćaju njega. Svatko se nalazi na svom dijelu puta spoznaje. Svaka religija je za čovjeka dobra ako u njoj nađe ispunjenje i put, a da ga ne nameće drugima. U redu je biti i ateist ili agnostik. Većina ljudi ionako samo, uslijed okolnosti prostora i vremena u kojima su se našli, pristaje uz neku religiju, njene dogme, doktrine i običaje, a u stvari su bezbožni. Ateisti su iskreniji i dobro je da imamo slobodu tako se deklarirati.
Ako smo tradicijom privrženi kršćanstvu ili u Isusu Kristu nalazimo Božju blizinu i nadahnuće, onda možemo slijediti njegov primjer. To je primjer potpune svjesnosti i očitovanja jedinstva s Bogom. Zato on i kaže: „Ja i Otac jedno smo“ (Ivan 10, 30), ja sam u Ocu i Otac u meni (Ivan 10, 38; 14, 10.11), želim da i oni budu jedno kao što smo mi jedno (Ivan 17, 22).
Zbog toga što je potpuno spoznao svoju istinsku prirodu, svoje božanstvo, svoju jednost s Bogom, zato se i mogao potpuno predati i žrtvovati do smrti, kao primjer i uzor nama. Isusa Krista ni smrt nije mogla zadržati, jer ni za kog od nas tjelesna smrt nije kraj. Nema kraja ni ograničenja za naše istinsko Jastvo. Svima nam treba biti cilj da potpuno spoznamo, očitujemo i živimo svoje Jastvo, istinsku prirodu, svoju jednost s Bogom.
Autor: J. K.
Biblografija: https://vedanta.org/what-is-vedanta/the-concept-of-maya/
Autor: J. K.
Biblografija: https://vedanta.org/what-is-vedanta/the-concept-of-maya/
