“Abrahamu je bilo sto godina, kad mu se rodio sin Izak.“ (Postanak 21, 5)
Piše: Josif Ivazzi
Otprilike dvadeset i pet godina nakon što je Bog obećao Abrahamu zemlju i potomstvo, vidimo kako je rođen Izak, obećano dijete. Abraham je prošao brojne uspone i padove tijekom svog koračanja ovozemaljskim stazama u vjeri. Ponekad je vjerovao Bogu, a ponekad je sumnjao u Njega. Abraham se u većini slučajeva podredio Božjoj volji, vjerujući kako Bog zna pravo vrijeme za sve, ali je, također, par puta nastojao “pomoći” Bogu i požuriti njegove planove. Nekoliko je puta morao spasiti svog nećaka Lota, jednom od grupe zlih kraljeva, a drugi put ga je morao izbaviti iz zlih gradova Sodome i Gomore. Ipak, Biblija nam jasno pokazuje kako je kroz sve uspone i padove Bog vodio Abrahama i brinuo se da mu nište ne nedostaje. Abraham i Sara, par bez djece, napokon su dobili obećano dijete, dijete iz čije će linije doći Mesija… iako je Sara imala 90, a Abraham 100 godina! Ovo je sjajan primjer koji nam pokazuje kako Bog nije ograničen ovozemaljskim ograničenjima. Ono što Bog obeća, Bog uvijek i ispuni. Zapravo, već je nekoliko godina ranije Bog potvrdio svoju istinu promijenivši Abramu ime u Abraham (što znači “otac mnogih naroda” – Postanak 17, 5) i Saraji u Sara (što znači “majka naroda” – Postanak 17, 15-16).
Gospodin pohodi Saru, kao što je bio obećao, i učini Gospodin na njoj kao što je bio unaprijed kazao. Sara zatrudni i rodi Abrahamu u njegovoj starosti sina, u vrijeme što ga je Bog bio unaprijed kazao. Abraham nadjenu ime novorođenom svojem sinu, kojega mu darova Sara, Izak. Abraham obreza svojega sina Izaka kad mu je bilo osam dana, kao što mu je bio zapovjedio Bog. Abrahamu je bilo sto godina kad mu se bio rodio sin Izak. Tad reče Sara: "Smijeh mi pripravi Bog. Svaki koji o tom čuje, smijat će se zbog mene." (Postanak 21, 1-6)
Uočite ključne riječi u recima iznad: “Gospodin je učinio… kao što je bio obećao”, “Sara zatrudni… u vrijeme što ga je Bog bio unaprijed kazao.” Biblija nam jasno daje do znanja kako dijete nije slučajnost, već da je Bog napravio za njih dvoje ono što je dvadeset i pet godina ranije i obećao. Zanimljivo je što je Abraham sina nazvao Izak (Smijeh) čime je sarkastičan smijeh (vidi Postanak 18, 10-15) zamijenjen smijehom koji označuje radost i zahvalnost. Kršćanine kakav je tvoj smijeh bio u posljednje vrijeme kada je riječ o vjeri u obećanja koja ti je dao Bog? Jesi li se smijao sarkastično ili je tvoj smijeh bio pun nade i zahvalnosti?
