Razgovor s jednim vjernikom o (brojčanoj) uspješnosti zajednica koje vjernike stalno potiču na revnu evangelizaciju (po svaku cijenu), ponovno me doveo do razmišljanja o restriktivnom ekskluzivizmu s jedne, i kršćanskom inkluzivizmu s druge strane.
Mora se priznati da oni s restriktivno* ekskluzivnim gledištem po pitanju spasenja (to znači pristupati kerigmi sa stavom da će svaki čovjek kojem ne navijestimo Evanđelje zasigurno biti vječno izgubljen) potencijalno mogu imati veću revnost u evangelizaciji. No isto tako, takav pristup ima mnogo veze s manipulacijom, fanatizmom, krivim motivima, pridruživanjem “svježe krvi” svojoj zajednici ili denominaciji, i općenito svime onim što se može smatrati odlikama jednog kulta. Takav pristup dakle može imati mnogo veze s iskorištavanjem Isusova naloga o “velikom poslanju”.
Mnogi misle da je inkluzivni pogled na spasenje neprispodobiv s reformiranom teologijom (te da je bliži arminijanizmu), no ja ne mislim da je tome tako. Inkluzivni pristup zapravo mogu njegovati i reformirani i arminijanci. Međutim, ukoliko vjerujemo da Bog želi da se svi ljudi spase, onda je ideja univerzalizma mnogo prihvatljivija, realnija i dosljednija od arminijanizma koji smatra kako Bog želi da se svi ljudi spase, ali ipak neće svi biti spašeni, ili uglavnom uzima u obzir samo one kojima je upućen vanjski poziv od strane čovjeka.
Isto kao što vjerujem u Božju suverenost, te nemam lažne iluzije o ljudskoj dobroti; tako isto mi se ideja da se mogu spasiti samo oni kojima biva upućen poziv posredstvom drugih ljudi čini nerealnom. Čini mi se da ona zapravo oduzima nešto od slave Božje, a ne da joj pridonosi. Mislim da nam Bog (niti u Pismu) jednostavno ne govori i ne objašnjava sve, niti je to dužan.
Inkluzivizam ne isključuje kerigmu. Vjernik s inkluzivnim nazorima i dalje ima mnogo razloga za evangelizaciju. Prvo, to je Gospodinova zapovijed. Drugo, vječna sudbina nije jedini razlog za naviještanje, odnosno da ljudi prihvate i slijede Krista. Zašto ne bismo željeli s dugima podijeliti blagoslovljenost i smislenost životnog puta s Kristom. Mislim da u takvom pristupu ima mnogo manje računice. S time je povezano i moje uvjerenje da s inkluzivnim pristupom možemo mnogo iskrenije i slobodnije evangelizirati na slavu Božju.
I na kraju, poznavati, vjerovati i slijediti Krista doista jest jedini izvjestan i siguran put u život vječni.
.
J.K., kolovoz 2017.
—————————————————————–
*Restiktivizam – to je uvjerenje da se Evanđelje može primiti samo u ovom životu i to naviješteno od drugog čovjeka. Za razliku od toga, i univerzalisti mogu biti ekskluzivisti, ali vjeruju da će svaki čovjeku biti naviješteno Evanđelje i da će imati priliku prihvatiti Krista na kraju ovog života, odnosno nakon njega.
