Ključ za razumijevanje Panikkarove vizije jest pojam Kozmoteandričkog misterija — koncept koji sintetizira njegove filozofske, teološke i duhovne uvide.
Panikkar u svojem najpoznatijem djelu The Cosmotheandric Experience (Kozmoteandričko iskustvo) piše:
"Bog, svijet i čovjek nisu tri odvojene stvarnosti, nego jedan jedini svet misterij međupovezanosti."
(The Cosmotheandric Experience, 1993)
Za Panikkara, Kosmos (svijet), Theos (Bog) i Anthropos (čovjek) nisu odvojeni entiteti koji ponekad komuniciraju — oni su međusobno su-stvarani, su-prožeti i zajedno sačinjavaju jedan živi organizam postojanja. Svaka stvarnost zadobiva svoj puni smisao samo u odnosu prema drugima.
U skladu s time, Panikkar često upozorava da ne smijemo zatvoriti Boga u riječi, ideje ili religijske sustave. U The Intrareligious Dialogue (Unutrašnji međureligijski dijalog) ističe:
"Sveta pisma su vrata, a ne zidovi. Ona nas vode prema Bogu, ali ga ne mogu zatvoriti unutar svojih granica."
(The Intrareligious Dialogue, 1999)
Ova njegova misao ukazuje na duboko poštovanje prema otajstvu: svako ljudsko znanje o Bogu je istovremeno i stvarno i ograničeno. Ne možemo apsolutno pojmiti svetost koja nas nadilazi i prožima.
Kozmoteandrički misterij
Sam pojam kozmoteandričkog misterija nastao je spajanjem grčkih riječi kosmos (svijet), theos (Bog) i anthropos (čovjek). Time Panikkar izražava ideju da sve što postoji sudjeluje u dinamičnoj relaciji ovih triju dimenzija. On piše:
"Čovjek nije samo homo sapiens, nego homo religiosus, homo cosmicus, homo theanthropos — biće koje nosi u sebi svijet i Boga."
(The Cosmotheandric Experience)
U Panikkarovoj misli, Bog nije vanjski gledatelj svijeta, a svijet nije tek materijalna pozornica bez svetosti. Čovjek, pak, nije izolirani subjekt. Svijet, Bog i čovjek postoje u međusobnoj povezanosti koja je temeljno sveta.
On izbjegava strogi dualizam između Boga i svijeta (kako ga nalazimo u klasičnom teizmu), ali i čisti panteizam (koji sve poistovjećuje s Bogom). Njegov stav više je panenteistički: sve postoji u Bogu, ali Bog transcendentno nadilazi sve.
Življeno jedinstvo
Za Panikkara, kozmoteandričko jedinstvo nije neka spekulativna metafizika; to je stvarnost koju smo pozvani živjeti. On piše:
"Ne poznajemo Boga ako ne poznajemo svijet. Ne poznajemo svijet ako ne poznajemo čovjeka. Ne poznajemo čovjeka ako ne poznajemo Boga."
(The Unknown Christ of Hinduism, 1981)
Na taj način, religijsko iskustvo nije odvajanje od svijeta, nego duboko uranjanje u njega — ali s prepoznavanjem svetosti koja ga prožima.
Ova vizija ima i snažne etičke posljedice: svaki čin prema prirodi, prema drugom čovjeku, prema sebi samome — odjekuje u cijelom kozmoteandričkom tkanju stvarnosti.
Panikkarova duhovna pozivnica
Na kraju, Panikkarov kozmoteandrički pogled poziva na duhovnost otvorenosti, dubokog slušanja i poštovanja otajstva. Kako kaže:
"Religija nije objašnjenje svijeta, nego sudjelovanje u misteriju postojanja."
(The Rhythm of Being, 2010)
U svijetu obilježenom fragmentacijom, sukobima i gubitkom osjećaja za cjelovitost, Panikkarovo nasljeđe ostaje snažan poziv da se ponovno sjetimo naše međupovezanosti — i da živimo kao sudionici jednog jedinog svetog života.
Glavne reference:
Panikkar, Raimon. The Cosmotheandric Experience: Emerging Religious Consciousness. Orbis Books, 1993.
Panikkar, Raimon. The Intrareligious Dialogue. Paulist Press, 1999.
Panikkar, Raimon. The Unknown Christ of Hinduism. Orbis Books, 1981.
Panikkar, Raimon. The Rhythm of Being: The Gifford Lectures. Orbis Books, 2010.
Jasmin Koso, 2025.
