Riječ Života, možete li pasti niže?
Piše: Martina Pavičić
Zanima me i koja je razina moralne i kršćanske odgovornosti koje toliko zagovarate, a u praksi je toliko kršite kao i mnogo drugih vjerskih, moralnih, a vrlo vjerojatno i zakonski načela?
Nakon istupa Lucije Marković koju sam podržala jer sam i sama doživjela neke segmente onoga o čemu je govorila u emisiji Nu2 početkom prosinca, od tada do danas medijska i PR kampanja Saveza crkava Riječi Života razvija se do meni dosad neviđenih razmjera.
Zastrašujućih razmjera.
Uz Riječ Života čvrsto stoji Hrvatska protestantska konferencija iza koje ne stoje sve protestantske crkve u Hrvatskoj i denominacije kao što bi se na prvu pomislilo, pa čak niti većina ili bar polovica protestantskih crkvi već samo 3 protestantske crkve koje su putem svojih predstavnika zajedno osnovale zanimljivu organizaciju značajnog imena: Hrvatska protestantska konferencija.
Tri crkve.
U zajedničkoj suradnji Riječ Života i HPK snimili su video dijalog s Lucijinom majkom u kojem ona iznosi svoju verziju događaja, osobne dojmove i vlastite konstrukcije o istini i motivima svoje kćeri kako bi se njezinoj kćeri narušio ugled, vjerodostojnost i osobna priča koju se Lucija usudila izreći u emisiji uživo na nacionalnoj televiziji. U potpunom šoku pitam se mogu li akteri ove damage control kampanje pasti niže dok istovremeno policija istražuje slučaj?
I sve što se u tom videu negativno govori o Luciji dok se traže njezini "pravi" motivi zbog kojih se usudila ispričati svoju priču, u Zagrebu i Hrvatskoj postoje sigurno stotine trenutno anonimnih ljudi koji imaju svoju priču o periodu života koji su proveli kao sudionici Saveza crkava Riječ Života, ali i svoje razloge zašto su otišli iz tih istih crkava.
Ja sam jedna od njih. I ja neću šutjeti.
A osobno poznajem desetke članova koji su napustili crkvu Riječ Života jer sam u njoj provela veći dio svog djetinjstva i adolescencije. Osobno se sjećam i više desetaka ljudi koji su bili i otišli iz crkve za vrijeme mog odrastanja u istoj. A desetci ljudi koje osobno poznajem su otišli iz Riječi Života i bili su najbliži ljudi i suradnici sadašnjeg vodstva i apostola Damira Šićka Alica. Neki od njih su bili čak i pastori u crkvama u Savezu crkava Riječ Života, a neki drugi su imali vrlo visoke funkcije u crkvi u Zagrebu. I svi ti kvalitetni, inteligentni, dobronamjerni, radišni ljudi su donijeli tu tešku odluku i otišli. Napustili su crkvu koja im je bila drugi dom, utočište i nada da svijet može biti barem malo bolje mjesto.
I vjerujem da nitko tu odluku nije donio iz bunta, olako i bez puno promišljanja.
Ono što bih voljela je podsjetiti ljude koji vode ovu damage control kampanju za Riječ Života, uz podršku tri crkve koje čine organizaciju diskutabilnog naziva Hrvatska protestantska konferencija, dok vrše vrlo intenzivnu kampanju među svojim vjernicima, a pokušavaju doseći i opću javnost, je da Lucija u svemu ovome nije sama kao jedina vjernica koja je otišla iz Riječi Života i u istoj zajednici prošla vrlo teška i traumatična iskustva. Ima nas još.
I baš zbog toga što činite ja osobno neću prestati pisati i pričati. Neću šutjeti. Mi nećemo šutjeti.
Moja osobna iskustva iz djetinjstva koje sam provela u crkvi Riječ Života u Zagrebu, dok sam pohađala više službi u zajednici kao dijete svojeg oca koji je od samog početka bio uključen u razvoj zajednice Riječ Života i koji je u crkvi proveo dvadeset godina svog života i bio član iste, su zaista brojna, jako zanimljiva, a neka od njih su bila jako traumatična. I s obzirom da je Lucija kao maloljetnica bila uključena u crkvu iz razloga kao i ja, u Lucijinom slučaju nakon što se njezina majka uključila u istu zajednicu, naše dvije priče sadrže sve više preklapanja.
A s obzirom da se Lucijine izjave pokušava diskreditirati vrhunski osmišljenom kampanjom u koju su pojedinci uključili i izjave njezine majke, sve kako bi Lucija ispala nevjerodostojna jer je izjavila da je homoseksualka, a njezina majka da je Lucija i ranije imala traume zbog razvoda roditelja, da nije bila ponizno i pokorno dijete, da je upisala Fakultet političkih znanost i da sve što čini dok govori o Riječi Života čini iz političkih razloga, kako bi razvila karijeru je zaista sasvim suludo i izvan svake pameti.
Ne znam što će Riječ Života reći na moju priču i priče mnoštva drugih danas anonimaca, a da ne mogu pronaći ijedan drugi unutarnji motiv nego osobnu potrebu, u mom slučaju, da se prakse i načini funkcioniranja promjene tamo gdje je potrebno, da se uvedu nužno potrebni protokoli i da se zaštite maloljetnici.
Ne znam na koje će sve načine pokušati diskreditirati moje izjave jer, evo, ja sam treća generacija protestanata u svojoj obitelji i to ne samo unutar crkve Riječ Života već i drugih protestantskih zajednica, bila sam vrlo ponizno i pokorno dijete, bila sam uključena u niz različitih službi unutar crkve, dolazila na sve tjedne službe, konferencije i seminare, čitala Bibliju i molila svaki dana revno i u strahu Gospodnjem kako što je važno, a u zajednicu su bile uključeni moj otac, moja majka, dvije sestre, dvije bake, stric i bratići.
Heteroseksualna sam što je očito vrlo važan argument, majka sam tri dječaka, vjenčana u crkvi, obilno blagoslovljena na svaki način - jer je to u Riječi Života mjerilo vrijednosti vjernika i njegove pravednosti pred Bogom - pa evo me, ja takva, podržavam Luciju i dijelim svoju priču.
Zašto?
Zato što Riječ Života napokon treba preuzeti odgovornost za nedostatak protokola prema maloljetnicima, za dio nestručnog kadara nadređenih koji primaju državnu plaću, a rade s vjernicima, ali i vrlo upitna učenja obojana strahom, učenja koje nisam čula u drugim protestantskim zajednicama, a upoznata sam s više njih. I sve je to nečija odgovornost i netko treba preuzeti istu pred svojom crkvom, vjernicima, zakonom i ako želi pred Bogom kojeg toliko zaziva.
Ono što ja osobno mogu potvrditi, a može i moj otac, a može i moja sestra, a može i mnoštvo drugih vjernika koji su bili dio zajednice kao članovi ili samo kao vjernici je:
1. Da pastor i apostol, crkve Riječ Života i predstavnik Saveza crkava Riječ Života još uvijek nema završen teološki fakultet, a niti ijedan drugi uopće za razliku od većine drugih protestantskih pastora i svećenika. Isto nema navedeno ni u svojoj službenoj biografiji. Navedeno je da Damir ima završenu Biblijsku školu u Upssali i počasni doktorat od strane nekog fakulteta u SAD-u, a na stranicama svoje emisije koja je bila emitirana na OTV-u koristi titulu Dr. Damir Šićko Alić.
2. Da je apostol Damir Alić i niz drugih službenika vršio obiteljsko savjetovanje pojedinaca i obitelji s malodobnom djecom bez da ima/imaju ikakvu licencu za vršenje obiteljskog savjetovanja i bez da su ti pojedinci adekvatno obrazovani i uključeni u Komoru psihologa ili Komoru socijalnih radnika Hrvatske.
3. Da su se pojedine obiteljske situacije riješavale putem ranije navedenih savjetovanja i nisu bile adekvatno adresirane.
PR. 1. Obitelj u kojoj je majka preminula, a tri djevojčice te majke ostale su same s ocem koji se ponovno oženio unutar crkve. Kroz nekoliko godina obiteljska dinamika je bila vrlo narušena te je posljedično najstarija punoljetna kćer smještena je u psihijatrijska ustanovu od strane svojih dosadašnjih skrbnika, a najmlađa tada malodobna smještena je i živjela u udruzi koja se bavi problemima ovisnosti Reto centar čiji je jedan od osnivača podružnice s područja Jugoistočne Europe bio član, a danas je pastor u jednoj od crkava Riječ Života. Jedna od tih djevojčica bila je moja najbolja prijateljica i nije bila psihički nestabilna na ijedan način, a druga djevojčica nije imala problem s ovisnosti pa su završile tamo gdje jesu.
PR. 2. Jedan član crkve Riječ Života bio je hrvatski branitelj, oženjen, otac dvoje djece koji je fizički zlostavljao svoju suprugu. Redovito su dolazili na službe u crkvu, a djeca su pohađala program vjeronauka za predškolsku dob. Iako je taj slučaj bio poznat ne samo voditeljima zajednice već i širem članstvu, nitko nije poduzeo niti prijavio nasilje niti obavijestio CZSS bez obzira što je u obitelji bilo dvoje malodobne djece. Za obiteljske okolnosti je znao veliki broj vjernika u crkvi.
PR. 3. Obitelj s četvero djece, od koji su oba roditelja bili izrazito uključeni u rad crkve Riječ Života, otac kao glazbenik u zboru, a majka kao vodeća prevoditeljica s engleskog jezika za vrijeme seminara i konferencija, oni su bili uključeni u navedena obiteljska savjetovanja. U obitelji je bilo prisutno fizičko nasilje oca prema majci što je bilo poznato vodstvu crkve. Nitko nije prijavio nasilje u obitelji niti obavijestio CZSS, a kada je za obiteljske okolnosti saznao veći broj vjernika, apostol je maknu prevoditeljicu iz službe jer više nije dovoljno ugledan član. Situacija se dalje odvela na način da je majka napustila crkvu i razvela se od oca nakon dugotrajnog procesa skrbništvo nad mld. djecom.
I moja obitelj je sudjelovala u obiteljskom savjetovanju koje je provodio apostol u crkvi i u svom domu. Navedene situacije su mi poznate iz razdoblja nakon 1998. do 2008. kada sam otišla. Otišla sam iz zajednice baš zbog nekih navedenih situacija i nedostatka adekvatno odgovora na iste.
Mogu potvrditi još niz drugih situacija i neobičnih okolnosti, no neću ih sve navesti jer smatram da u ovom trenutku nije potrebno. No ima ih još i potrebno ih je adresirati, rasvijetliti i netko treba preuzeti odgovornost za iste. Neke od tema tiču se broja članova Saveza crkava Riječi Života zbog kojeg je RŽ i ostvarila svoja zakonska prava na temelju broja članova zajednice. Ja sam bila maloljetna pa nisam ni ispunila formular o članstvu, ali moj je otac bio član crkve Riječ Života u Zagrebu gotovo punih 20 godina. Nakon što je moj otac izašao iz crkve zbog neslaganja s pojedinim učenjima i načinom djelovanja vodstva zajednice nakon gotovo 20 godina života, tražio je ispis iz članstva i do danas ga nije dobio. Isti ispis iz članstva tražilo je nekoliko članova, a jedan od njih je bio čak i član Damirove šire obitelji. Nitko od njih do danas nije dobio ispisnice iz članstva.
Postavlja se pitanje i različitih iscjeljenja. Moja majka je bolovala od raka dojke, primila kemoterapiju i bila na operaciji kojom je tumor izvađen, ali i dalje je bila jako bolesna. Nakon nekog vremena čudesno je iscjeljena o čemu je svjedočila više puta u crkvi pa čak i u medijima u tadašnjem obiteljskom časopisu "Arena" pod naslovom "Čudesno iscjeljenju Višnje Pavičić". No moja majka je nakon nekoliko godina i ponovne remisije bolesti preminula u 36. godini života. Moja majka Višnja bila je majka tri maloljetne djevojčice, laborantica u Imunološkom zavodu koja se bavila razvojem i proizvodnjom cjepiva i bila je ugledni član zajednice Riječ Života kao i najbolja prijateljica pojedinih žena koje su danas u vrhu vodstva Riječi Života i jako dobro je se sjećaju kao tople i iznimne žene. Moja majka nije jedina sa sličnom pričom. Tu je i prijatelj mog oca koje je također bolovao od raka, bio čudesno iscjeljen u crkvi o čemu je svjedočio i isto nažalost preminuo.
Mnogo je situacija iz prošlosti koje su utjecale na sadašnjost, a ako se nešto ne promjeni utjecati će na budućnost i generacije koje dolaze. Ova situacija s Riječi Života i izjavama Lucije Marković pokazala mi je da ne da se ništa nije promijenilo već su mnoge situacije, učenja i načini rada s ljudima eskalirali i otišli u smjeru koji donosi veliku bol.
Smisao mog teksta je da iako svi želimo svima sve dobro i imamo najbolje namjere, ne znači da ponekad ili često ne griješimo. No ukoliko se pokaže i znamo da smo pogriješili onda smo dužni preuzeti odgovornost, učiniti sve što je potrebno da donesem promjenu i iskupimo se za svoje loše odluke. A ne da činimo sve što je u našoj moći da spriječimo ljude da ispričaju svoju priču, dovodeći njihovu vjerodostojnost, namjere i psihički stanje u pitanje.
I za kraj, u većini protestantskih crkava, a znam ih više od nekoliko, postoji jasna struktura odgovornosti, čvrsta učenja temeljena na Bibliji, protestanstskoj teologiji, tradiciji i pokretima obnove, ali i nadasve velika odgovornost za članove tih crkve.
U Riječi Života u nekim segmentima nedostaje sve navedeno kao i ono što sam ranije navela. Kao što je više članova crkve prije nego što su otišli reklo pastoru Damiru Šićku Aliću, a ja ću ponoviti jer sa svakim danom sve jasnije uviđam elemente istog:
"Pastore, mi nismo crkva. Mi smo kult ličnosti."
Samo ja nisam dio Riječi Života od svoje punoljetnosti pa niti ne mogu Damira zvati pastorom i apostolom.
Oni pastori koje sam ja upoznala i koji su mi promijenili život su miljama daleko od ove rečenice koju su ljudi ponovili Damiru.
A protestantizam?
Protestantizam čini duboka vjera, osoban odnos s Bogom, život više u ljubavi, a manje u strahu od kazne, neprestano cijeloživotno učenje, empatija, rad na sebi, pomaganje bližnjima, slabima i nemoćnima, odbačenima i nevoljenima.
Protestantizam su vjernici koji žive ljubav.
A ne neprestani strah.
