U ekskluzivnom intervjuu za Nacional, Dragutin Šunjka, čovjek koji je nehotice postao katalizator za osnivanje kontroverzne vjerske zajednice Riječ Života u Hrvatskoj, prvi put detaljno otkriva pozadinu nastanka organizacije i razloge svog dramatičnog razlaza s njom. Njegova priča razotkriva uznemirujući obrazac manipulacije, financijske eksploatacije i psihološkog pritiska koji je, prema njegovim riječima, obilježio tri desetljeća djelovanja ove vjerske zajednice.
Skromni počeci
Priča počinje 1993. godine u malom zagrebačkom stanu, gdje se okupljala neformalna skupina od desetak vjernika na zajedničku molitvu. Šunjka, tada uspješan poduzetnik i uvjereni kršćanin, vodio je ovu intimnu zajednicu vjernika koja je težila autentičnom duhovnom iskustvu. "Želio sam biti dio kvalitetne crkve," prisjeća se Šunjka, "jer u to vrijeme bilo je vrlo malo nekatoličkih crkava."
Dolazak promjene
Sudbinski preokret dogodio se kada je Šunjka odlučio pozvati Damira Šićka Alića, bivšeg muslimana koji se obratio na kršćanstvo u Dubrovniku, da vodi njihovu zajednicu. Alić je tada boravio u Švedskoj, kamo je izbjegao iz ratom zahvaćenog Sarajeva. "Primili smo ga u svoj dom," govori Šunjka, "doslovno je došao s jednim koferom." Prvotna ideja bila je osnovati neovisnu crkvu pod imenom "Kršćanski centar El Šadai", no švedska organizacija Riječ Života postavila je ultimatum: ili će crkva nositi njihovo ime, ili neće biti financijske podrške.
Od zajedništva do kontrole
Prema Šunjkinom svjedočenju, promjene su bile postupne ali neumoljive. Alić je polako uvodio sve agresivnije metode prikupljanja novca, inzistirajući na obveznoj desetini i dodatnim prilozima. "To je pljačkanje vjernika," kategoričan je Šunjka. "To je manipulacija i izvlačenje novca. Veze s kršćanstvom to nema."
No, financijska eksploatacija bila je samo vrh ledenjaka. Šunjka opisuje kako je Alić uspostavio rigidni sustav kontrole, gdje je "pastor glava lokalne crkve i svi mu moraju biti podložni." Vjernici nisu bili samo financijski opterećeni, već su korišteni i kao besplatna radna snaga za različite aktivnosti organizacije.
Razmjeri štete
"U posljednjih trideset godina iz Riječi Života otišlo je, po procjenama ljudi koji tu zajednicu prate bolje od mene, od četiri do pet tisuća ljudi," tvrdi Šunjka. Iako organizacija danas tvrdi da ima 1500 članova, Šunjka procjenjuje stvarni broj na najviše 500-600 vjernika.
Posebno zabrinjavajućim smatra slučajeve trojice bivših pastora iz Osijeka, Varaždina i Siska, koji su mu povjerili da su im trebale godine za oporavak nakon napuštanja organizacije. "Prestrašno je da se tako nešto može događati praktički neopaženo," kaže Šunjka.
Posljedice i upozorenje
Šunjkin intervju dolazi u trenutku kada sve više bivših članova, većinom anonimno, istupa sa svjedočanstvima o traumama doživljenim u Riječi Života. "Moram reći da me obradovalo što su ljudi progovorili," kaže Šunjka. "Mene već desetljećima boli to što znam koliko ljudi je tamo stradalo."
Ova svjedočanstva bacaju novo svjetlo na djelovanje vjerske zajednice koja je godinama djelovala u Hrvatskoj, postavaljajući ozbiljna pitanja o potrebi boljeg nadzora i zaštite vjernika od potencijalne zloupotrebe duhovnog autoriteta.
"Laganje nije grijeh," citira Šunjka Alićeve riječi s njihovog posljednjeg razgovora, dodajući kako je ta izjava bila konačna kap koja je prelila čašu. Ta rečenica možda najbolje sažima suštinu problema: kada se vjerski autoritet koristi za opravdavanje neetičnog ponašanja, posljedice za vjernike mogu biti razorne.
---
Ovaj članak temelji se na ekskluzivnom intervjuu objavljenom u Nacionalu 11. siječnja 2025. godine.
