Jedno od najvažnijih pitanja kršćanske teologije glasi: je li apostol Pavao vjerovao da će Bog na kraju spasiti sve ljude? Iako mnogi smatraju da Novi zavjet jasno uči o vječnoj propasti dijela čovječanstva, brojni suvremeni teolozi tvrde da Pavlovi spisi otvaraju drukčiju mogućnost.
Filozof i teolog Thomas Talbott ističe da Pavao više puta koristi izraz "svi" u potpuno univerzalnom smislu. Primjerice, u Rimljanima 5,18 piše da kao što je Adamov grijeh donio osudu svim ljudima, tako Kristov čin pravednosti donosi opravdanje i život svim ljudima. Sličnu misao nalazimo u Rimljanima 11,32: "Bog je sve zatvorio u neposluh da bi se svima smilovao", kao i u 1. Korinćanima 15,22: "Kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi biti oživljeni."
Talbott smatra da je teško tvrditi kako riječ "svi" u prvom dijelu ovih rečenica znači cijelo čovječanstvo, a u drugom samo vjernike. Prema njegovu mišljenju, prirodno čitanje teksta upućuje na to da Božja milost na kraju obuhvaća sve ljude.
To, međutim, ne znači da Pavao nije ozbiljno shvaćao Božji sud. Naprotiv, sud ostaje stvarnost, ali ga univerzalisti često razumiju kao pročišćavajući i iscjeljujući proces, a ne kao Božje posljednje i konačno odbacivanje čovjeka. Tako se Božja pravda i Božje milosrđe ne suprotstavljaju, nego zajedno vode prema konačnom ispunjenju Božjeg nauma.
Naravno, nisu svi bibličari prihvatili ovakvo tumačenje. Mnogi smatraju da se Pavlovi univerzalistički izrazi odnose na univerzalnu ponudu spasenja, a ne na konačno spasenje svih ljudi. Ipak, čak i neki ugledni egzegeti priznaju da Pavlov jezik na pojedinim mjestima zvuči iznenađujuće univerzalistički te da ga nije lako uklopiti u tradicionalno učenje o vječnom paklu.
Bez obzira na konačni odgovor, Pavlovi tekstovi pozivaju čitatelja da ozbiljno razmisli o širini Božje milosti i o mogućnosti da je Božja ljubav snažnija nego što to često pretpostavljamo.
Izvor: https://afkimel.wordpress.com/2022/12/06/the-inescapable-love-of-god-was-st-paul-a-universalist/
