Izabranje je temeljno teološko pitanje koje prolazi kroz srž kršćanskog učenja. Tradicionalno, mnogi vjeruju da biti izabran znači imati sigurno mjesto u Božjem planu spasenja, što može sugerirati neku vrstu ekskluzivnosti. Međutim, dublje razumijevanje ove teme otkriva da je izabranje više povezano s pozivom na služenje i predstavljanje Božje ljubavi i milosti svijetu, nego s povlasticom spasenja rezerviranom samo za malobrojne. U isto vrijeme, biti kršćanin donosi posebnu prednost – znanje o Božjem oproštenju kroz Krista i sigurnost spasenja, ali to ne znači da će svi drugi biti osuđeni na vječnu propast.
Izabranje: Sigurnost spasenja kroz Krista
Kršćani imaju povlasticu razumjeti i prihvatiti Božju poruku spasenja kroz Krista. Kao što Pavao piše u Poslanici Rimljanima 8,1:
"Nikakve dakle sada osude nema za one koji su u Kristu Isusu."
Ovaj stih nudi izvanrednu sigurnost kršćanima: po vjeri u Krista, oni su oslobođeni osude. Oni su primili znanje o Božjem planu spasenja, što im daje sigurnost u spasenje i oproštenje grijeha. Ova spoznaja predstavlja prednost u odnosu na one koji nisu upoznati s evanđeljem, jer kršćani imaju jasnu poruku nade i oslobođenja kroz Krista.
No, važno je napomenuti da ovaj osjećaj sigurnosti ne znači da je Božja milost rezervirana isključivo za kršćane. Umjesto toga, kršćani su primili posebnu objavu Božje ljubavi i pomirenja u Kristu, ali to ne znači da su jedini koji mogu pristupiti Božjoj milosti.
Kršćani kao ambasadori spasenja: Poziv na odgovornost
Uz prednost poznavanja Božjeg plana spasenja, kršćani su također pozvani da budu ambasadori Božje ljubavi prema cijelom čovječanstvu. U 2. Korinćanima 5, 18-21, Pavao piše:
"A sve je od Boga, koji nas pomiri sa sobom po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet pomirio sa sobom, ne ubrajajući im opačina njihovih, i položivši u nas riječ pomirenja. Zato smo dakle Kristovi poslanici, kao da Bog preko nas nagovara. Molimo vas u ime Kristovo: pomirite se s Bogom."
Ova uloga ambasadora ne podrazumijeva ekskluzivno pravo na spasenje, nego odgovornost da dijele Kristovu poruku i potiču pomirenje s Bogom. Biti izabran znači nositi poruku ljubavi, nade i spasenja onima koji još nisu upoznati s evanđeljem. Kršćani su pozvani da budu "svjetlo svijetu" (Matej 5,14) i da svojim životima i riječima svjedoče o Božjoj milosti.
Tumačenje teških stihova: Ne donosi se osuda s evanđeljem
Neki stihovi, poput Marka 16,16 („Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“), često se tumače kao stroga podjela na spašene i osuđene, sugerirajući da bi oni koji odbace evanđelje bili automatski osuđeni. Međutim, ovakvi stihovi ne bi se trebali shvaćati na strogo pravni i mehanički način.
Najprije, Isusov poziv učenicima bio je da svjedoče evanđelje kao poruku spasenja, a ne osude (Ivan 3,17). Božja svrha kroz Krista nije da osudi svijet, već da ga spasi. Kršćani nisu poslani da donesu osudu onima koji možda nisu spremni prihvatiti evanđelje zbog svojih religijskih uvjerenja ili okolnosti, nego da donesu poruku pomirenja i nade. Bog u svojoj pravednosti i milosrđu ne osuđuje ljude samo zbog odbacivanja evanđelja – on procjenjuje srca, motive i okolnosti svake osobe. Rimljanima 2,14-16 jasno pokazuje da Bog može suditi ljude prema njihovoj savjesti i djelima, a ne isključivo prema njihovom formalnom prihvaćanju evanđelja.
Dakle, kada kršćani svjedoče evanđelje, ne donose osudu, već poziv na pomirenje s Bogom. Ljudi koji iz vlastitih religijskih uvjerenja ne mogu prihvatiti kršćansku poruku nisu automatski osuđeni. Bog djeluje kroz mnoge puteve, a mi ne možemo znati kako Božja milost djeluje u srcima onih koji iskreno traže Boga kroz druge religije.
Papa Ivan Pavao II je rekao: "Sveti Duh nudi svakom čovjeku mogućnost da, na način koji samo Bog zna, bude pridružen pashalnom otajstvu." (Redemptoris Missio, 1990.)
Izabranje u svjetlu Božje univerzalne ljubavi
Biblija, iako često naglašava poseban status izabranih, istovremeno prikazuje širu viziju Božjeg plana za cijelo čovječanstvo. U Ivanovom evanđelju 3,16, poznatom stihu, jasno je rečeno:
"Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni."
Božja ljubav obuhvaća cijelo čovječanstvo, a Kristova žrtva je ponuđena svima. Biti kršćanin donosi prednost razumijevanja ove istine i sigurnost u spasenje, ali to ne znači da su svi izvan kršćanstva automatski osuđeni. Bog djeluje na načine koje mi možda ne razumijemo u potpunosti, i može ponuditi milost onima koji nisu svjesno prihvatili evanđelje.
Mišljenja crkvenih otaca: Šira perspektiva izabranja
Rani crkveni oci, poput Origena i Grgura iz Nise, razvili su univerzalistička gledišta koja su sugerirala da Božja milost i spasenje nisu ograničeni samo na kršćane. Origen je zastupao ideju apokatastaze, prema kojoj će na kraju vremena svi biti pomireni s Bogom, uključujući i pali anđeli. Iako su njegove ideje kasnije bile osuđene, one otkrivaju duboku vjeru u Božju neograničenu milost.
Grgur iz Nise također je vjerovao da će Božja ljubav na kraju vremena dovesti do obnove svih stvorenja, naglašavajući univerzalni karakter spasenja. Prema Grguru, Božja svrha nije samo spasenje pojedinaca, nego obnova cijelog stvorenja, što uključuje sve ljude.
Izabranje: Povlastica znanja i poziv na služenje
U konačnici, izabranje kršćana ne znači strogu ekskluzivnost u spasenju. Oni su primili prednost kroz Kristovo evanđelje, što im daje sigurnost i oproštenje grijeha, ali to je također i poziv na odgovornost. Kršćani su pozvani da budu ambasadori spasenja, svjetlo svijetu i svjedoci Božje ljubavi. Prednost izabranja je u znanju o Božjem oproštenju, ali to znanje nosi sa sobom zadatak dijeljenja te istine s drugima, šireći Božju milost svima.
Ovaj uravnoteženi pogled ne umanjuje sigurnost koju kršćani imaju u Kristu, ali ističe i širu odgovornost i Božju želju da svi ljudi dođu do spoznaje istine i budu spašeni (1. Timoteju 2,4). Izabranje je, dakle, povlastica znanja, ali i poziv na misiju i služenje cijelom svijetu.
.
