U posljednje vrijeme svjedoci smo rasta dogmatskog neo-kršćanskog pokreta koji sve što nije u skladu s njihovim doslovnim tumačenjem Biblije proziva "demonskin" ili "sotonističkim". Ovaj pokret, umjesto da širi ljubav i razumijevanje, donosi podjele i osudu.
Preciznije rečeno, on smatra sve što nije u skladu s njihovim vlastitim subjektivnim i često doslovnim [pogrešnim] tumačenjem Biblije kao "demonično/satansko", i smatra da će svatko tko ne prihvati Isusa kao "spasitelja" završiti u "paklu.
Mnogi od njih imaju misionarski kompleks te provociraju ljude na društvenim mrežama s porukama poput "Prihvati Isusa kao svog spasitelja!" "Isus je jedini put!", pretjerano koristeći Bibliju kao oruđe, ili čak smatraju da su bolji od onih koji nisu "pronašli/prihvatili" Isusa Krista.
Pojam "New Agea" također je žrtva ovog fundamentalističkog pristupa, jer se različite duhovne prakse preopćenito klasificiraju kao "New Age" i automatski "demonske". Takvo uopćavanje ne samo da stvara konfuziju nego i potiče osjećaj superiornosti nad onima koji ne dijele ista uvjerenja.
Neizbježno je spomenuti i odnos prema kulturama te duhovnim učenjima i praksama (poput Veda) koje su stare tisućama godina, a koje se površno etiketiraju kao "New Age" ili "demoniziraju".
Dobar primjer je joga. Mnogi pripadnici fundamentalističkog kršćanstva (svih konfesija) smatraju jogu "demonskom" i odbacuju je kao nešto što nije u skladu s njihovom interpretacijom kršćanskih učenja. Međutim, istina je da joga ima dugu povijest i koristi se kao put ka duhovnom buđenju i povezivanju s unutarnjom istinom. Ignoriranje i odbacivanje takvih praksi samo stvara daljnje podjele i ograničava duhovni razvoj.
 |
| Wetiko* i ironija u djelovanju: Dogmatski neo-kršćanski pokret je preuzima kvalitete demonskih sila za koje tvrde da stoje iza joge." |
Još jedan problem je to što mnogi od njih ne razlikuju svoj obični osjećaj ega od dubljeg "Ja" ili duše. To znači da se ljudi osjećaju loše zbog nečega u sebi, ali umjesto da se suoče s tim osjećajem, traže utjehu u intenzivnom vjerskom zanosu. To znači da se osjećaju bolje tako što se intenzivno fokusiraju na religiju, ali to ne rješava njihove stvarne unutarnje probleme. Umjesto toga, ti ljudi često prenose svoje unutarnje osjećaje na druge ljude, što stvara negativnu atmosferu i dodatne tenzije među ljudima."
S druge strane, unutarnja mistična praksa utjelovljenja "Kristove svijesti" uključuje povezivanje s srcem i izražavanje pravog "Ja" (sebstva/duše) . Nema veze s "prihvaćanjem Isusa kao svog spasitelja" (i nema potrebe za tim). Kristova svijest (izražena kroz pobožnost Presvetog Srca Kristovog) odražava utjelovljenje LJUBAVI kao višeg stanje svijesti, djelovanje iz te unutarnje usklađenosti, te u konačnici duhovno uzdizanje života i tijela.
Ironija leži u tome što se ovaj pokret, koji tvrdi da se bori protiv "demonskih sila", zapravo sam manipulira istim silama ili odražava ono što taj pojam označava. To ukazuje na potrebu za introspekcijom i kritičkim promišljanjem vlastitih uvjerenja i postupaka.
Istinska duhovna praksa, naprotiv, temelji se na unutarnjem radu, povezivanju s ljubavlju i Božanskim, te transcendirajući ograničenja uma i intelekta. Umjesto nametanja svojih uvjerenja drugima, istinska duhovnost potiče razumijevanje, suosjećanje i otvorenost prema različitim putevima duhovnog razvoja.
Stoga je važno osvijestiti opasnosti isključivosti i fundamentalizma u religijskim pokretima te promicati otvorenost, dijalog i međusobno poštovanje kao ključne vrijednosti duhovnog putovanja. Samo tako možemo izbjeći podjele i stvoriti zajednicu u kojoj svatko može slobodno istraživati i rasti u skladu sa svojim vlastitim uvjerenjima i istinom.
Pročitajte više u izvorniku OVDJE.
------------------------
(*) Wetiko je termin koji se koristi u duhovnom i psihološkom kontekstu kako bi označio fenomen kolektivne ludosti, nepravednosti i destruktivnih tendencija koje se mogu pojaviti u društvu ili pojedincima. Opisuje mentalni i emocionalni fenomen koji potiče egoizam, sebičnost, pohlepu i razaranje okoline. U kontekstu ovog članka, koristi se kako bi opisao nepovoljne sile ili utjecaje koji su preuzeli dogmatski neo-kršćanski pokret, iako oni tvrde da su te sile prisutne u praksi joge.
