Problem dva evanđelja
Čini se da u Novom zavjetu imamo objavljene dvije poruke evanđelja, tj. 'radosne vijesti'. Prva poruka dolazi eksplicitno iz Isusovih usta, a predstavljena je u sinopticima (evanđeljima po Mateju, Marku i Luki), dok je druga više implicitna, na osnovu učenja apostola Pavla i Evanđelja po Ivanu.
Prva poruka je socijalno uključiva, dok je druga samoorijentirana. Da bismo razjasnili razliku, mogli bismo reći da je prva poruka Isusovo evanđelje, dok je druga evanđelje o Isusu.
Mnogi kršćani naime vjeruju da je Isus rođen prvenstveno kako bi umro zbog grješne prirode čovječanstva. Ovo je kršćanska teologija koja navješćuje da je žrtvena smrt središnja svrha Isusova života na zemlji. U biti, trebalo je čekati trideset tri godine dok Isus nije mogao umrijeti na križu, što nam je omogućilo da se pridružimo njemu i našim voljenima na nebu.
Za mnoge kršćane ovo je suština evanđelja. Takav prikaz donekle odražava i Apostolsko vjerovanje jer nas od Isusovog čudesnog rođenja odmah dovodi do njegove mučne smrti, bez ičega između: „koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao…”To se ponekad naziva vjerom s praznim središtem. Ništa o Isusovu životu i učenju ne smatra posljedičnim za kršćansku vjeru.
Evanđelje Kraljevstva (Isusovo evanđelje)
Kao što smo na početku naveli, prvo evanđelje dolazi izgovoreno direktno iz Isusovih usta. Naziva se 'Evanđeljem Kraljevstva' ili 'Isusovim evanđeljem'. Ta nedvosmislena i eksplicitna poruka 'radosne vijesti' nalazi se u sinoptičkim knjigama evanđelja.
Evanđelje koje Isus naviješta, a nalazi se u Evanđeljima po Mateju, Marku i Luki, glasi ovako: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko! „(Mt 4, 17). Na kraju Evanđelja po Mateju stoji: „I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.“ (Mt 24, 14)
Isus započinje svoju službu izjavljujući upravo poruku evanđelja. Zatim dolazi Propovijed na Gori gdje nam se pokazuje kako izgleda život u tom Kraljevstvu Božjem. Isusova služba na zemlji također završava ovom porukom evanđelja.
Dakle, radosna vijest Kraljevstva je da već danas možemo doživjeti Božju vladavinu i kraljevstvo u svom životu. Ne trebamo čekati da umremo. Upravo sada možemo doživjeti Božju prisutnost u nama!
Zbog toga Isus započinje riječima: „Obratite se (ili pokajte se)!“ Što ne znači 'žaljenje zbog svojih grijeha'. Grčka riječ 'metanoja' (grč. μετάνοια: promjena shvaćanja, obraćenje) doslovno se prevodi kao 'misliti drugačije'. Razlog zašto je Isus smatrao potrebnim to izjaviti svojoj židovskoj publici je taj što su oni vjerovali da je Božje kraljevstvo 'tamo vani', 'negdje', dolazi 'uskoro', ali je daleko i dolazi samo ako i kada židovski narod bude ponovno sam politički vladao.
Isus pak kaže: "Kraljevstvo Božje je danas i ovdje!" Dakle, umjesto da čekaju da se nešto prvo dogodi, svi bi mogli ući u stvarnost Božjeg Kraljevstva sada i odmah. To je bila velika promjena paradigme za njegove slušatelje. Isus je također pokazao da je ovo Kraljevstvo Božje dostupno i otvoreno za sve - za pogane i Samarjane. Dakle, za ljude svih naroda i religija.
Prema Lukinom pisanju u Djelima apostolskim i apostol Pavao je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu:
“I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo.” (Djela 20, 25).
„Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.“ (14, 22)
„Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.“ (19, 8)
„Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Prorokâ uvjeravao o Isusu... propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.“ (28, 23.31)
U Novom zavjetu se navodi kako đakon Filip i ostali apostoli, eksplicitno i implicitno, također navješćuju radosnu vijest o Kraljevstvu:
„Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene.“ (Djela 8, 12). Ovdje vidimo da je u poruku evanđelja Kraljevstva uključena i osoba Isusa Krista. Pogledajmo i u Jk 2, 5; 2 Pt 1, 11 i drugdje.
Također, kad čitamo Pavlove izjave poput: „Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin…“ (Rim 10, 9), izraz "Isus je Gospodin" je izjava orijentirana na Kraljevstvo. Isus vlada u svome Kraljevstvu.
Prema Isusovom evanđelju, Kraljevstvo Božje je širom otvoreno! Trenutno možemo živjeti u prisustvu Božjem! Ne trebamo čekati da dođe taj neki dan, jer je danas ovdje. Sve što moramo učiniti je slijediti Isusa i on će nam pokazati kako živjeti ovaj život Kraljevstva ovdje i sada.
Isusovo evanđelje je i socijalno evanđelje. Ono najavljuje dobru vijest siromašnima. To je proglašenje sadašnjeg i budućeg Božjeg kraljevstva - pravednog i mirnog ljudskog društva.
Poruka evanđelja koju je Isus navijestio je manje o njemu i njegovoj ulozi u spasenju svijeta (te ideje su kasnije dalje razvili njegovi helenistički sljedbenici). Umjesto toga, Isusovo evanđelje odnosilo se na ono što je vjerovao da Bog želi u svijetu, na radikalnu preobrazbu koju je Bog tražio u ljudskim životima i društvenim odnosima. To je evanđelje o otkupljenju našeg zajedničkog života ovdje i sada.
Prema sinopticima, Isus je pažnju svojih učenika usmjerava prema Božjem Kraljevstvu. Ponašao se kao glasnik, a ne kao sama poruka. Evanđelje Kraljevstva ipak treba biti uključivo te nalaziti načine da inkorporira Kristovu otkupiteljsku ulogu.
Evangelikalno evanđelje (Evanđelje o Isusu)
Drugo evanđelje koje možemo naći u Novom zavjetu je teološki konstruirano na osnovu Pavlovih učenja, o stanju čovjeka, grijehu i Kristu te nekih Pavlovih izjava na temu evanđelja, napose iz 1 Korinćanima 15, 1-7.
Ovo evanđelje je u svojim osnovama i varijacijama već odavno prisutno u kršćanstvu. No nazvat ćemo ga 'evangelikalnim' jer nam predominantno dolazi iz evangelikalnih i konzervativno protestantskih krugova, tamo je dovedeno do krajnosti te predstavlja temeljni stup evangelikalizma. Naziva se još i 'evanđeljem o Isusu'.
Mi koji smo kršćanstvo primili u tzv. evanđeoskim ili evangelikalnim zajednicama znamo da ta poruka glasi otprilike ovako: „Ako ne izmolite molitvu pokajanja i ne povjerujte da je Isus umro na križu za vaše grijehe, uskrsnuo iz mrtvih i dolazi nazad da osudi grešnike i spasi vjernike (samo kršćane), zauvijek ćete gorjeti u paklu.“
Ovo evanđelje stavlja Pavlova učenja u središte svoje teologije. Evanđelje koje je, prema sinopticima, Isus eksplicitno propovijedao je zanemareno i zamijenjeno evanđeljem koje naglašava našu grešnost, našu potrebu da se spasimo od naših grijeha i našu odvojenost od Boga.
To evanđelje se napose poziva na odlomak iz Pavlove Prve poslanice Korinćanima 15, 1-7. Da vidimo što se nalazi u tom odlomku:
“Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spašavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.
Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.”
Primijetimo da prva dva retka potvrđuju da je Pavao doista propovijedao Evanđelje. Nakon toga, Pavao počinje pobliže objašnjavati o Kristovoj smrti i uskrsnuću. Ovdje se međutim možemo zapitati da li Pavao namjerava reći da je ovo - i samo ovo – Evanđelje? Smatramo da nije tako.
Za razliku od evanđelja o Kraljevstvu, evanđelje o Isusu je individualno jer se vrti oko osobnog spasenja, tj. izbjegavanja odlaska u pakao nakon smrti te odlaska u raj. Ono stavlja naglasak na samog Isusa i spasenje od grijeha za koje je Pavao vjerovao da je rezultat Kristove smrti i uskrsnuća.
Ono što nedostaje u ovom evanđelju jest Božje kraljevstvo. Ono malo govori i o Isusovoj mudrosti. Isusov život i učenje Isusa nisu u središtu njegove pozornosti. To je i stoga što Isusov život i učenje nisu centralni u Pavlovoj poruci, a Ivanovo evanđelje nije uključena niti jedna Isusova parabola, već nudi dugačke diskurse slične onima u grčkih filozofa.
Zaključno
Postoji starija novozavjetna poruka nazvana evanđelje Kraljevstva koja je trebala promijeniti ljudske živote i njihova društva, a postoji i novija poruka – evangelikalno evanđelje - koja se uglavnom usredotočuje na pojedince i njihovo spasenje (nakon smrti).
Evanđelje o Kraljevstvu usredotočuje se na Božju prisutnost ovdje i sada te osobnu i društvenu preobrazbu, dok se evangelikalno evanđelje gotovo isključivo usredotočuje na individualno spasenje od Božjeg gnjeva.
Problem evangelikalnog evanđelja je taj što možemo s pravom posumnjati da ono koristi strah od kazne kako bi se manipuliralo ljudima. To je evanđelje usmjereno na individualne živote i njihovu vječnu sudbinu. U tom smislu, kao i zbog stavljanja Pavlovih izjava u centar teološke pozornosti, a zanemarivanja drugih dijelova Novog zavjeta i eksplicitne poruke evanđelja iz Isusovih usta, ovo evanđelje možemo smatrati zabludjelim.
Orijentacija na jedno od ova dva evanđelja određuje i glavno poslanje vjernika. Evangelikalno evanđelje poziva svoje pristaše na misiju evangelizacije i obraćenja, kako bi drugi mogli doživjeti nebeski zagrobni život u raju. Isusovo evanđelje poziva svoje sljedbenike na transformaciju, kako pojedinačnih života, tako i društvenih struktura.
Bibliografija:
Autor: J. K. (doktor primijenjenog bogoslovlja)
