Ni manje ni više nego ostalim grešnicima...
Komentira: J.K.
U 1 Korinćanima 6, 9-10 stoji: "Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega."
Tradicionalno se u sedam smrtnih grijeha ubrajaju: Oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost.
Kao što vidimo bludnost i općenito grijesi seksualne naravi su samo dio od nabrojanih najtežih grijeha. No dok sam još bio član tzv. konzervativnih crkava primijetio sam da se seksualni grijesi promatraju kao nešto najgore, neoprostivo, nedopustivo, ukratko, na vrhu piramide grijeha, dok će se po pitanju drugih grijeha već nekako progledati kroz prste. Problem kršćanstva je to što je kroz stoljeća postalo upravo fiksirano na seksualnost.
Tada me je mučilo još nešto; po čemu sam ja koji sam počinio i nastavljam činiti (ili se hrvam s njima) gomilu grijeha dostojniji da budem član crkve, ili čak pastor, od jednog homoseksualca\ke.
Pa ipak, mnogi će se vjernici narogušiti od same pomisli o oprostu grijeha LGBT osobama, a kamoli da takvi budu članovi crkve ili, ne daj Bože, službenici. Spremno će i u pravedničkom gnjevu posegnuti za navedenim biblijskim redcima, previđajući pritom da oni govore i o drugim vrstama grijeha osim seksualnih.
I doista, postoje brojni kršćani, pa i pastori, koji imaju problema s ohološću, zavišću, pohlepom, neumjerenošću itd. Da ne spominjem svu onu taštinu, pohlepu i spletkarenje (među vodećim ljudima) zbog kojeg dolazi do svađa i raskola, ponajviše upravo u tzv. konzervativnim "biblijskim" crkvama, a što ih čini neozbiljnim i neautentičnim svjedocima evanđelja.
Često od drugih očekujemo više nego od nas samih. Za moralizmom posižu upravo oni koji sami sebi dopuštaju drugačiji nemoral. Nemoral drugih osuđujemo, dok si vlastiti lako opraštaju. (Matej 7, 5; Luka 6, 42)
Znamo da nitko od nas nije bez grijeha, tj. ne prestaje griješiti kada postane kršćaninom, te nastavlja griješiti do kraja života. Ali smo se oprali krvlju Isusa Krista. Kako to vrijedi za one koji pate od različitih vrsta grijeha, tako vrijedi i za LGBT osobe. (1 Kor 6, 11).
Stoga, oprašta li Isus LGBT osobama? Ni manje ni više nego ostalim grešnicima, koji su griješili, griješe i griješit će u budućnosti; oholicama, taštima, škrtcima, zavidnima, neumjerenima, pohlepnima...
Stvar je u tome da nas problemi vezani uz seksualnost nekako najviše plaše. Razlozi dizanja glasa i narogušenosti protiv LGBT osoba nisu primarno biblijski, već subjektivni i kulturološki. Radi se o osjećaju straha, uznemirenosti i odbojnosti.
Netko mi je bio prigovorio da LGBT osobe mogu očekivati Isusovo oproštenje samo ako se pokaju. No pitanje je tko se je od nas dovoljno pokajao i tko se je pokajao za sve svoje grijehe. Tako da, ako o našem pokajanju ovisi, tko se može spasiti?
