Dan antifašističke borbe: Kontroverzni praznik u srcu moderne Hrvatske
U današnjoj Hrvatskoj, 22. lipnja obilježava se kao Dan antifašističke borbe, državni praznik koji izaziva oprečne reakcije među stanovništvom. Ironično, ovaj datum je jedinstveni primjer praznika kojeg je osobno odredio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, no unatoč tome, značajan dio građana ga ne samo da ne poštuje, već aktivno zagovara njegovo ukidanje.
Povijesni kontekst i kontroverze
Tuđmanova odluka da premjesti obilježavanje antifašističkog ustanka s 27. srpnja, kada se obilježavao ustanak u Srbu, na 22. lipnja, dan kada je formiran prvi partizanski odred u Sisku, bila je strateški potez. Ovim je činom Tuđman pokušao "pohrvatiti" antifašističku borbu, izdvajajući je iz primarno srpskog konteksta.
Međutim, kasniji razvoj događaja pokazao je da su Tuđmanovi nasljednici na čelu HDZ-a i vlade učinili malo da očuvaju ovu viziju. Umjesto toga, njihove politike i retorika često su vodile k ponovnom vraćanju antifašizma u isključivo srpski kontekst, ignorirajući složenu prirodu zajedničke hrvatsko-srpske borbe protiv fašizma.
Propuštena prilika za nacionalno pomirenje
Ova situacija otkriva duboku podjelu u hrvatskom društvu i propuštenu priliku za stvaranje ujedinjujućeg narativa o antifašističkoj borbi. Umjesto da se afirmira istinska priroda antifašističkog pokreta kao zajedničkog napora Hrvata i Srba, politički akteri su često koristili ovu temu za produbljivanje postojećih antagonizama.
Razlog za ovo leži u činjenici da bi priznavanje zajedničke borbe Hrvata i Srba protiv fašizma moglo ugroziti dominantni narativ o Domovinskom ratu kao konačnom obračunu sa srpskim neprijateljem. Ovaj pojednostavljeni pogled na povijest služi kao gorivo za desnicu, održavajući tenzije i sprječavajući istinsko suočavanje s kompleksnom prošlošću.
Paradoks suvremene Hrvatske
Paradoksalno, dok se službena Hrvatska deklarativno poziva na antifašističko nasljeđe, istovremeno se suočava s rastućim brojem građana koji odbacuju to isto nasljeđe. Ova diskrepancija između službene politike i stavova značajnog dijela populacije stvara napetosti koje se manifestiraju svake godine na Dan antifašističke borbe.
Potreba za novim pristupom
Kako bi se prevladao ovaj jaz, potreban je nov, inkluzivniji pristup povijesti. Umjesto simplificiranja složenih povijesnih događaja, trebalo bi poticati otvorenu i iskrenu raspravu o svim aspektima antifašističke borbe, uključujući i njene tamnije strane.
Edukacija igra ključnu ulogu u ovom procesu. Novi naraštaji trebaju imati priliku upoznati se s činjenicama o antifašističkom pokretu, njegovim dostignućima, ali i kontroverzama, kako bi mogli formirati informirane stavove.
Put prema pomirenju
U konačnici, priznavanje kompleksnosti antifašističke borbe i njenog značaja za formiranje moderne Hrvatske moglo bi poslužiti kao temelj za izgradnju mosta između različitih interpretacija povijesti. Ovo nije samo pitanje obilježavanja jednog datuma, već ključni korak prema stvaranju kohezivnijeg društva sposobnog da se suoči sa svojom prošlošću i gradi zajedničku budućnost.
Dan antifašističke borbe tako ostaje ne samo sjećanje na povijesni događaj, već i podsjetnik na kontinuiranu potrebu za borbom protiv ekstremizma, netolerancije i revizionizma. Samo kroz otvoreni dijalog i spremnost na suočavanje s kompleksnom istinom, Hrvatska može napredovati kao moderna, demokratska država koja cijeni svoj antifašistički legat, istovremeno gradeći inkluzivno društvo za sve svoje građane.
Ivana Ribar, 2024.
