Autor: o. Steven Kostoff
Nedavno sam pročitao članak koji se bavio pitanjem mogućeg približavanja teologije i znanosti. Specifična tema članka bila je analiza izjava trenutnog Pape o kompatibilnosti vjerovanja u Boga i evoluciju. Ne dotičući se ovdje te specifične teme, htio sam podijeliti zanimljivu metaforu pripisanu Albertu Einsteinu o čudu stvorenog svemira kojom je članak završio. "Ljudski um nije sposoban shvatiti Svemir," rekao je Einstein. "Mi smo poput malog djeteta koje ulazi u ogromnu knjižnicu. Zidovi su prekriveni do stropa knjigama na mnogim različitim jezicima. Dijete zna da je netko morao napisati te knjige. Ne zna tko ili kako. Ne razumije jezike na kojima su napisane. Ali dijete primjećuje određeni plan u rasporedu knjiga - tajanstveni poredak koji ne razumije, već samo nejasno naslućuje."
Nikada nisam mogao točno razaznati gdje je Einstein stajao po pitanju "Boga". Možda je namjerno bio neodređen o tom konačnom pitanju. Ipak, metafora poput ove zasigurno ima teistički prizvuk, iako sam drugdje pročitao da nije prihvaćao pojam "osobnog Boga". Međutim, ovaj odlomak čini se da ukazuje na svjesnog "Dizajnera". Ja svakako čitam metaforu u tom svjetlu, kao što ju je čitao i autor članka, iz kojeg razloga je njome i zaključio svoje opaske. Bilo kako bilo, Einsteinov odlomak podsjeća me na nešto što je Sveti Grgur iz Nise rekao još u 4. stoljeću - Sveti Grgur je očito bio jedan od najvećih umova tog doba, i mnogo šire: "Koncepti stvaraju idole; samo čuđenje dohvaća nešto."
Neke stvari koje su rekli crkveni oci bolje je ostaviti bez daljnjeg komentara - kao što vjerujem da je slučaj s ovim riječima Svetog Grgura - već ih meditirati, promišljati i razmišljati o njihovom najdubljem značenju. Kao stanovnicima informacijskog doba, pitanje za nas može biti sljedeće: Postoji li išta što nas istinski ispunjava čuđenjem? I kakva je korist od uma natrpanog informacijama, ali nesposobnog doživjeti osjećaj čuđenja pri razmišljanju o naizgled beskonačnom poretku stvorenih stvari, i živih i neživih?
Uvjeren sam da je Crkva "mjesto" u kojem možemo održati naš osjećaj čuđenja u izvanrednoj mjeri. Kako bi moglo biti drugačije kada vjerujemo da je sama stvaralačka Riječ Božja postala utjelovljena kao "malo Dijete", i da je nakon patnje na Križu uskrsnula od mrtvih?
Koliko god bilo fascinantno, pitanje "kako" postojanja svemira - i našeg mjesta u njemu - beznačajno je u usporedbi sa "zašto" postojanja svemira. Mi vjerujemo i potvrđujemo da sve što postoji, postoji jer Bog postoji, a Bog koji postoji je "Tvorac neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga."
Izvor
