Osvrt na knjigu "Tito očima Krleže: Revolucija i zebnja" Damira Pilića
Priredio: Jasmin Koso
U svojoj opsežnoj studiji "Tito očima Krleže: Revolucija i zebnja", splitski novinar i publicist D3amir Pilić donosi fascinantan i detaljan pogled na odnos između dvije ključne figure jugoslavenskog socijalizma - Josipa Broza Tita i Miroslava Krleže. Kroz minuciozno istraživanje, Pilić razotkriva dubinu i značaj ovog šest desetljeća dugog prijateljstva koje je, prema njegovom mišljenju, umnogome odredilo ideološki smjer i karakter socijalističke Jugoslavije.
Centralna teza Pilićeve knjige jest da je upravo Krležin antidogmatizam i liberalizam imao presudan utjecaj na Tita, što je rezultiralo time da se u SFRJ živjelo u "najliberalnijem od svih komunističkih svjetova". Pilić argumentirano odbacuje široko prihvaćenu sliku Krleže kao režimskog pisca čija je kritička oštrica otupjela nakon 1945. godine. Umjesto toga, on prikazuje Krležu kao glavnog kreatora kulturne politike nove Jugoslavije, čovjeka koji je "demonstrirao da komunizam i liberalizam nisu tragično nespojivi".
Autor naglašava Krležinu dosljednost u ideologiji, prateći njegovu političku misao od ranih komunističkih dana pa sve do poslijeratnog angažmana. Pilić ističe da Krleža nije pristupio Partiji tek 1945. godine, već je tridesetak godina ranije bio među njezinim osnivačima. Prvi komunistički časopis na prostoru Jugoslavije bio je upravo Krležin "Plamen", koji je počeo izlaziti 1. siječnja 1919. godine, prije nego što je Partija u Jugoslaviji uopće osnovana.
Krležin rani otpor Staljinu, još prije Drugog svjetskog rata, postao je posebno značajan nakon Titovog raskida sa Sovjetskim Savezom 1948. godine. Tada je, prema Piliću, Krleža postao ključna figura u oblikovanju nove, liberalnije verzije socijalizma koja je trebala diferencirati Jugoslaviju od drugih komunističkih zemalja. Njegovo djelovanje u kulturnom sektoru, posebice kroz Ljubljanski referat iz 1952. godine kojim je ukinuo tiraniju socrealizma u umjetnosti, značajno je relaksiralo kulturnu politiku zemlje.
Pilić posebno naglašava Krležin rad na Enciklopediji Jugoslavije, koji vidi kao pokušaj stvaranja nove socijalističke svijesti kod građana Jugoslavije. Autor uspoređuje ovaj Krležin doprinos s onim što su tisuću godina ranije našim narodima donijeli Ćiril i Metod, tvrdeći da je Krleža kroz socijalističku Enciklopediju ponudio Južnim Slavenima prelazak na novu, višu razinu civilizacijske pismenosti.
Knjiga također rasvjetljava činjenicu da su i Tito i Krleža bili svjesni krhkosti jugoslavenskog projekta, strahujući da bi nacionalizam mogao dovesti do raspada zemlje. Pilić citira Krležinu izjavu da bi "lakše Hrvatima srušio Velebit i Sljeme, Slovencima Triglav, Srbima Cer i Avalu, Crnogorcima Lovćen, Makedoncima Šaru itd., nego nacionalne mitove." Unatoč tome što se njihova zebnja na kraju ostvarila, autor smatra da njihov životni projekt nije bio uzaludan.
Naprotiv, Pilić tvrdi da je jugoslavenski eksperiment pokazao da je alternativa kapitalizmu moguća, ostavljajući tako trag nade za buduće generacije. On uspoređuje ovaj eksperiment s drugim povijesnim pokušajima stvaranja pravednijeg društva, poput Spartakovog ustanka, Gupčeve Seljačke bune, Pariške komune i Oktobarske revolucije, tvrdeći da ideja o pravednom i humanom društvu slobodnih i jednakih ljudi ostaje besmrtna.
Knjiga "Tito očima Krleže" nije samo povijesna studija, već i pokušaj reinterpretacije uloge jednog od najznačajnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Pilić prikazuje Krležu ne samo kao književnog velikana, već i kao ključnog arhitekta jugoslavenskog socijalističkog društva, čiji je utjecaj daleko nadmašio sferu književnosti i duboko zašao u domenu politike i društvenog inženjeringa.
Ovom studijom, Pilić ne samo da baca novo svjetlo na odnos između Tita i Krleže, već i otvara prostor za preispitivanje uloge intelektualaca u oblikovanju političkih sustava. Njegova knjiga predstavlja važan doprinos razumijevanju složene povijesti Jugoslavije i nudi novi pogled na ulogu kulture u izgradnji socijalističkog društva. Istovremeno, ona poziva na ponovno vrednovanje Krležinog doprinosa, ne samo književnosti, već i širem društvenom i političkom kontekstu 20. stoljeća.
Pročitajte opširniji intervju OVDJE
