Piše: Jasmin Koso
Panenteizam predstavlja jedan od najintrigantnijih filozofsko-teoloških pogleda na odnos između Boga i stvarnosti, postavljajući fundamentalno pitanje o prirodi božanskog i njegovom odnosu prema stvorenom svijetu. Kroz razmatranje objektivnih temelja ovog vjerovanja, problema zla i patnje, te odnosa između Boga i stvorenja, možemo steći dublji uvid u ovaj sveobuhvatni pogled na stvarnost.
Filozofski i duhovni temelji panenteizma
Panenteizam ima solidan objektivni i filozofski temelj, podržan racionalnim argumentima i bogatom duhovnom tradicijom. Panenteizam, koji tvrdi da je sve u Bogu i da je Bog prisutan u svemu, ali i transcendentan izvan svega, pruža ravnotežu između imanencije i transcendencije, što je privlačno za mnoge mislioce koji traže sklad između materijalnog svijeta i duhovnog apsoluta.
Filozofski, panenteizam može zadovoljiti logičke i racionalne kriterije jer dopušta shvaćanje Boga kao stvaratelja koji ne samo da nadilazi univerzum nego je i prisutan u njemu kao temelj egzistencije. To podržavaju i znanstveni uvidi iz područja kvantne fizike i kozmologije, koji ukazuju na međusobnu povezanost svih pojava i postojanje jedinstvenog temeljnog poretka. Slično, panenteizam je u skladu s prirodnim znanostima jer ne negira fizičku stvarnost niti je opisuje kao iluziju, što je kritika usmjerena prema čisto apstraktnim oblicima monizma.
Duhovno, panenteizam omogućava povezivanje s Bogom kao osobnim i transcendentnim bićem, što zadovoljava i ljudsku potrebu za smislom i svrhom, bez negiranja realnosti svijeta i iskustava. Dakle, panenteizam nije samo filozofski i teološki održiv, već omogućava i iskustvenu praksu, pa je blizak konceptima u mnogim religijama i duhovnim tradicijama, kao što su neki oblici hinduizma (poput Vishishtadvaita), kršćanskog misticizma i islamskog sufizma.
Problem zla i patnje u panenteističkom kontekstu
U kontekstu panenteizma, zlo, grijeh i nesreća mogu se promatrati kao inherentni dijelovi stvarnosti koji proizlaze iz ljudske slobodne volje i ograničenosti materijalnog svijeta, a ne kao manifestacije Božje suštine. Budući da panenteizam tvrdi da je sve u Bogu, ali Bog nadilazi sve, ovaj okvir omogućava razumijevanje zla kao nečega što se pojavljuje unutar Božjeg stvaranja, a ne kao dijela Božje esencije. Drugim riječima, zlo nije neodvojivo od Boga, već rezultat ograničenja i slobodnih odluka unutar stvorenog svijeta.
Zlo se može shvatiti kao posljedica ograničenih perspektiva i nesavršenosti koje su nužni dio materijalnog svijeta. Grijeh, u tom smislu, postaje udaljenost od božanske harmonije i svrhe, koja se pojavljuje kada se bića ponašaju izvan okvira ljubavi, suosjećanja ili svijesti o jedinstvu svih stvari u Bogu. Ovaj pogled podsjeća na koncept "maye" u hinduizmu, gdje zabluda i neznanje doprinose iskustvu patnje i zla.
Nesreće i patnja također mogu imati ulogu u duhovnom sazrijevanju, potičući bića na suočavanje s ograničenjima i traženje dublje povezanosti s Božanskim. Panenteizam omogućava da se patnja vidi kao prilika za povratak Bogu kroz suosjećanje i moralni rast, bez pripisivanja zla Božjoj naravi.
No treba naglasiti da objašnjenje patnje isključivo kao "instrumenta" za duhovni razvoj može zvučati neadekvatno, posebno kada govorimo o patnji nevinih, poput djece ili životinja, koje nemaju mogućnost svjesno "učiti" ili "rasti" kroz teška iskustva. Ovakva patnja izaziva duboko pitanje o Bogu i zlu, jer se čini da premašuje ljudsko razumijevanje smisla i pravde.
Iz panenteističke perspektive, patnja nevinih može se također shvatiti kao neizbježan rezultat slobode i ograničenosti materijalnog svijeta, a ne kao izravna Božja volja ili kazna. U svijetu gdje je sve povezano, postoje prirodni zakoni i slijed uzroka i posljedica koji omogućuju razvoj i život, ali u sebi nose i mogućnost bola i nesreće. Ova mogućnost patnje dio je uvjeta postojanja u materijalnom svijetu i nije uvijek nešto što ima direktnu svrhu ili lekciju. Umjesto toga, takva patnja može odražavati duboku tajnu stvarnosti – ograničenost života u svijetu koji je, iako utemeljen u Bogu, ipak nesavršen i podložan promjeni i propadanju.
Ovaj pristup naglašava da patnja nije nešto što bi Bog želio za svoja stvorenja, ali poštuje slobodnu i dinamičnu prirodu stvaranja koja uključuje rizik i ranjivost. Ova ranjivost može potaknuti suosjećanje i solidarnost među ljudima te svijest o našoj zajedničkoj povezanosti u Bogu, što je možda jedini mogući "odgovor" na patnju nevinih – ne kroz objašnjenje, nego kroz odgovornost i ljubav prema drugima.
Odnos između Boga i stvorenja
U panenteizmu se naglašava da smo svi "u Bogu," ali nismo identični Bogu. Ovaj pogled održava ključnu ravnotežu između jedinstva s Bogom i razlikovanja od Njega. Prema panenteizmu, Bog prožima sve, a mi kao stvorenja "živimo, mičemo se i jesmo" unutar božanskog bića, kako kaže Pavao u Djelima apostolskim. Ipak, iako smo povezani s Bogom kao temeljom svoga postojanja, nismo u potpunosti jedno s Njim, već smo individualna bića koja dijele božanski život i prisutnost, ali imaju svoj identitet.
To razlikovanje omogućuje da ostanemo svjesni vlastite odgovornosti i slobode, dok ujedno priznajemo da je naš život ukorijenjen u božanskoj ljubavi i da bez Božje prisutnosti ništa ne bi moglo postojati.
U panenteizmu, mi nismo "strano tijelo" u Bogu, ali također nismo ni doslovno "dio" Boga, kao što bi to bili dijelovi cjeline. Umjesto toga, panenteizam sugerira da smo na neki način prisutni u Bogu, kao manifestacije božanskog života, no da i dalje zadržavamo vlastiti identitet.
Možemo se opisati kao božanska stvorenja koja "izviru" iz Božje biti, slično načinu na koji se sunčeve zrake šire iz sunca – one dolaze iz sunca, ali nisu identične s njim. Na taj način, mi sudjelujemo u božanskoj stvarnosti i ovisimo o njoj, ali ne kao elementi koji bi tvorili Boga, već kao bića koja postoje u okviru Božjeg bića.
Odnos s pravoslavnim učenjem
U pravoslavnoj teologiji, osobito u učenju svetog Grgura Palame, razlika između Božje suštine (ousia) i energija (energeiai) pomaže objasniti kako smo povezani s Bogom, a da nismo jednoznačno dio Njegove biti. Prema ovom učenju, Božja suština ostaje transcendentna, nedostupna i nespoznatljiva, čak i svetima i anđelima. Božje energije, međutim, predstavljaju način na koji Bog djeluje u svijetu i dolazi u kontakt s Njegovim stvorenjima. Kroz te energije, Božja prisutnost ispunjava sve, omogućujući nam da sudjelujemo u božanskom životu, dok Božja suština ostaje netaknuta i "izvan" svijeta.
Zaključak
Panenteizam nudi sofisticiran i nijansiran pogled na odnos između Boga, svijeta i ljudskih bića. Kroz svoje razumijevanje problema zla, patnje i božanske prirode, te kroz pažljivo razlikovanje između božanske prisutnosti i identiteta stvorenja, panenteizam pruža okvir koji može zadovoljiti kako filozofske tako i duhovne potrebe. Njegova sposobnost da integrira različite aspekte ljudskog iskustva i razumijevanja božanskog čini ga relevantnim za suvremeno promišljanje o najdubljim pitanjima postojanja.
