Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk." "Tko ima uši, neka čuje!" I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju." "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli." "Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko." (Mt 13, 1-23)
Piše: J.K.
(1-2.) Zašto se na samom početku spominje ova kuća, to da je Isus izašao iz kuće i sjeo uz more? Čini mi se da se ovdje, odmah na početku naznačava ta razlika, između onoga što se dešava unutra (u kući), i onoga što se dešava vani (uz more). Ima nešto što se govori i događa „ekskluzivno“ u kući, samo za neke, i onoga što se govori i događa javno, za sve.
(3.) Isus je zborio narodu u prispodobama, poučavao je narod kroz slike vezane za realna događanja u prirodi i njihovom svakodnevnom životu. O čemu nam općenito govore prispodobe? Prispodobe nam govore o tome kako to izgleda kad je Bog na djelu, o dolasku i ispunjenju Božjeg kraljevstva (kraljevstva nebeskog) na zemlju, o njegovoj naravi, i što je najvažnije, o čovjekovom odgovoru na naviještanje Kraljevstva. Ima ljudi koji tu riječ primaju po vjeri u srce i odlučuju slijediti Isusa Krista, a čini se da je još više onih koje ta riječ o dolasku Božjeg kraljevstva ostavlja indiferentnima. Naviještanje Kraljevstva za njih, u najboljem slučaju, ostaje samo zgodna priča. Prispodobe (posebno ova prispodoba) služe da nam razjasne zašto je tome tako.
(4-8.) O čemu nam govori prispodoba o sijaču?
Ova prispodoba govori o različitim sudbinama sjemenja, s obzirom na razliku dali je palo na plodno ili neplodno tlo. Količina ploda ovdje nije u središnjem planu.
(18-23.) Ovdje se možemo odmah poslužiti Isusovim objašnjenjem prispodobe, koje iz opravdanog razloga ne slijedi odmah nakon prispodobe. Sjeme ovdje, naravno predstavlja, Riječ o kraljevstvu Božjem, a tlo različite reakcije ljudi na tu Riječ. Svatko čuje istu Riječ, ali potpuno drugačije reagira na nju, i različito ju prihvaća. Te reakcije se kreču od otvorenog odbijanja- to su oni „zasijani uz put“, preko prihvaćanja Riječi kao zgodne priče i kratkotrajnog oduševljenja, no nespremnosti da se podnese pritiske i progonstva- tu su oni „zasijani na kamenito tlo“, do onih kojima je srce već zauzeto s prevelikom brigom i ljubavlju oko svjetovnih stvari- to su oni „zasijani u trnje“. Napokon dolaze oni koji Riječ o Kraljevstvu zaista čuju i razumiju. Pri tome treba naglasiti da u biblijskom kontekstu razumjeti Riječ znači mnogo više nego je intelektualno shvatiti.
(9.) „Tko ima uši, neka čuje“- Isus postavlja životni izazov svojim slušateljima! Tko je taj koji zaista čuje i razumije Isusove riječi? Uz objašnjenje koje je ponuđeno u redcima 18-23. zaista nije teško intelektualno shvatiti ovu prispodobu. No ne radi se o tome... Istinski čuti i razumjeti znači zaista prihvatiti Božje kraljevstvo kao istinu i realnost i Božju vlast u životu. To znači, da nam Krist i njegov križ nije usputna figura, već centralna osoba i događaj u životu.
(10- 12.) Isusovi učenici imaju posebno prisan odnos s njime i pitaju ga zašto govori u prispodobama? Zašto uopće potreba da Isus govori na prikriven, a ne jasan način?
U stvari se više radi o samom sadržaju ove prispodobe. Ne samo iz činjenice da je Isus govorio u prispodobama, već iz samog sadržaja ove prispodobe, učenici su mogli vidjeti da većina ljudi neće zaista primiti Riječ o Kraljevstvu. Zapravo su se pitali zašto je tome tako? Isus im odgovara da je Kraljevstvo nebesko tajno, a tajno je po definiciji nešto u što ne može biti upućen svatko, već samo odabrani pojedinci. Božje istine ljudima ne dolaze po prirodnom uvidu već sam o po Božanskoj objavi. Većini naroda nije dano da zaista čuje i razumije Riječ o Kraljevstvu, već samo učenicima. Riječ o Kraljevstvu mogu zaista razumjeti i Boga istinski tražiti samo oni kojima je već unaprijed dana od Boga ta milost da mogu razumjeti i čežnja da traže. Onima kojima nije dano, uzalud im sve, i njihovo znanje, i usputna vjera i izvanjska religioznost.
(13.) U drugom dijelu 13. retka, i redcima 14-15. Isus aludira na Izaiju 6, 9-10. U 4. poglavlju Evanđelja po Marku prilikom opisa iste prispodobe, kao i u originalnom Izaijinom tekstu, stoji:“ da gledaju, gledaju- i ne vide, slušaju, slušaju i ne razumiju...“ U Evanđelju po Mateju stoji: „zato što gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.“ To je značajna razlika. Kao da Marko Izaijinim stihovima objašnjava razlog i svrhu govora u prispodobama, a Matej više razlog zašto ljudi ne razumiju Isusa . Zašto Matej tako postupa? Da li je Matej želio ublažiti Markovu i Izaijinu izjavu o svrsi prispodoba i razloge za takvo Isusovo postupanje? Vjerujem da nije tako. Čini mi se da je Matej zapravo htio naglasiti da Bog nije taj koji je odgovoran za čovjekov pad i nesposobnost da razumije i prihvati Riječ o Kraljevstvu. Ta nesposobnost ne dolazi od Boga, te on nije nepravedan ni odgovoran, kada objavljuje svoju Riječ, a ljudi ju ne razumiju.
(14, 15.) Iz istog razloga u redcima 14,15. Izaijine imperative (otežaj, ogluši, zaslijepi) Matej zamjenjuje pasivnim i aktivnim glagolima (usalilo se, začepiše, zatvoriše). Matej nam želi reći da odgovornost za nerazumijevanje naroda nije na Isusu, i načinu njegovog obraćanja, već na samom narodu. Kao i u 13. retku, naglasak korištenja Izaijinih stihova, nije na razlozima govorenja u prispodobama, već na okolnostima i stanju naroda kojem Isus govori, na stanju ljudskog srca.
(16, 17.) Što ova prispodoba poručuje Isusovim učenicima i onima koji su na putu da to postanu? „A blago vašim očima što vide i ušima što slušaju..“- to ne dolazi od nikakvih naših sposobnosti, nikakav prirodni uvid nije dovoljan, za to je zaslužna isključivo Božja milost koja prethodi svakoj našoj spoznaji, to nam je dano. Istinska vjera je isključivo Božji milostivi dar, i kada počnemo zaista tražiti Boga zapravo smo već sigurni u njegovoj ruci. S druge strane, zbog te milosti trebamo biti zaista zahvalni i ponizni pred Gospodinom, te skromni pred bližnjima.
I što nam ova prispodoba govori o potrebi svjedočenja Evanđelja? Govori nam da u svjedočenju ne trebamo biti nasilni i fanatični, jer i Riječ poznaje svoje granice u nesposobnosti bližnjeg da ju shvati. Radije od toga, skrovito molimo za bližnjega i pokažimo mu ljubav i razumijevanje. No s druge strane, pozvani smo da neprestano, mudro i svuda „sijemo“ Riječ, ali bez opterećenja da bilo što ovisi o našoj upornosti ili taktikama samima po sebi. Ta i mnogi proroci i pravednici su željeli vidjeti što mi gledamo, i čuti što mi čujemo, ali im nije bilo dano.
Korištene ideje iz knjige R. T. France Evanđelje po Mateju (Logos, Daruvar)
