Piše: nadbiskup Leonardo Beg
U prvom mileniju Crkve bilo je i oženjenih i neoženjenih klerika. Do obveznog je celibata došlo kroz stoljeća nakon Kristova vremena, pod utjecajem mješavine poganske filozofije koju su sve više prihvaćali.
Tako je vremenom celibat postao obvezan za službenike nekih crkvi. Apostol Pavao ima jasan stav o tome: ''A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti koji zabranjuju ženiti se..." (1 Tim 4, 2-3).
Na žalost, rezultat prisilnog celibata stvorio je premnoge muškarce i žene koji žive dvostrukim životom i čiji je život upropašten, jer postoji na tisuće djece kojih su se odrekli njihovi zaređeni očevi koji zbog toga (i djeca i očevi) naravno i pate.
Brak je blagoslov Božji. Nametnuti celibat pokazao se štetnim u duhovnom pogledu, a u mnogim slučajevima i preduvjetom za devijantna spolna ponašanja. Ali isto tako, svojevoljni i nenametnuti celibat legitiman je i koristan izbor osobe.
Izvor: https://www.facebook.com/Starokatoli%C4%8Dka-provincija-Svetog-Kristofora-526084714400162/
