Čudo Božje posvudašnjice
Jedan od najluđih aspekata mistične kršćanske misli leži u jednostavnoj istini da je Bog posvuda. A ako je Bog zapravo posvuda, onda je Bog u svim stvarima i sve su stvari u Bogu. Kao što piše mistični teolog Matthew Fox: “Kao što je ocean u ribi, a riba u Bogu, tako je Bog u svemu i sve je u Bogu.” Teolozi ovu biblijsku poziciju nazivaju " panENteizmom ", što doslovno znači "sve u Bogu". Panenteizam se razlikuje od panteizma , koji tvrdi da je Bog sve i da je sve Bog. Panenteizam još nije u većini rječnika, ali s obzirom na to da Google ispisuje preko 8500 stranica s tom riječi, možda je došlo njegovo vrijeme!
Panenteizam i čudo božje
Od znanstvene revolucije u petnaestom stoljeću, u kršćanstvu postoji sve veća tendencija da se Boga vidi odvojeno od Kreacije. Prema uobičajenom mišljenju, Bog više ne šalje sunce preko neba svaki dan, već Zemljina rotacija, i Bog više ne sipa blagoslove na naša polja, već je to kiša. Naravno, mogli bismo se moliti da Bog uskoči i izazove malo padalina, ali prevladavajuće mišljenje kaže da je on opsjednut "duhovnim" brigama i nevezan za svemir. Po mom mišljenju, ovo nije ništa drugo nego krajnji nemar suvremenog kršćanskog uma da traži Boga tamo gdje ga se može naći! To je dovelo do potpuno nepotrebnog jaza između znanosti i religije, i rezultira tragičnim razdvajanjem našeg "duhovnog života" koji je na neki način odvojen od našeg svakodnevnog života.
Prema ovoj misli, Bog je fundamentalno neuključen. Svemir je poput igračke na navijanje, ostavljen da ide sam od sebe, dok se Bog brine za - što god. Jednom formirani, prirodni zakoni djeluju bez ikakve kontinuirane inteligencije ili svijesti, pravi bezumni upravitelji inertnog i glupog svemira.
Biblija o božanskoj prisutnosti:
...kad ga nebesa i nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti?... 2 Ljetopisa 2, 6
O što su pričvršćena podnožja njezina? Ili tko joj je postavljao ugaoni kamen, dok su zajedno klicale zvijezde jutarnje i uzvikivali svi sinovi Božji? ...Gdje je put na kojem svjetlost boravi? I tama, gdje je mjesto njezino; ...Tko je rascijepio jarak za povodanj ili put za munju gromovnu, ...Iz čije utrobe izlazi led? I slána nebeska, tko je nju rodio? ...Tko će mudrošću prebrojiti oblake? I tko će izliti mijehove nebeske ...Tko gavranu hranu njegovu pribavlja kad mladi njegovi Bogu cijuču lutajuć’ bez hrane? Job 38, 6-7. 19. 25. 29. 37. 41
Nebesa kazuju slavu Božju, i svod nebeski naviješta djelo ruku njegovih. Dan danu besjedu izlijeva, i noć noći spoznaju otkriva. Ps 19, 1-2
Bezdan bezdana dozivlje hukom slapova tvojih: svi tvoji vali i valovlje tvoje preko mene prijeđoše. Ps 42, 7
Kamo da odem od Duha tvojega i kamo da od lica tvojega pobjegnem? Ako se popnem na nebo, ti si ondje; ako si u Šeolu prostrem, evo tebe. Uzmem li krila zorina, nastanim li se nakraj mora, i ondje bi me ruka tvoja vodila, i držala me desnica tvoja. Ps 139, 7-10
Može li se tko sakriti na tajnim mjestima da ga ja ne bih vidio?« riječ je GOSPODNJA. »Ne ispunjam li ja nebo i zemlju?« riječ je GOSPODNJA. Jer 23, 24
Pogledajte ptice nebeske: ne siju niti žanju, niti sabiru u žitnice, a vaš ih Otac nebeski hrani. Niste li vi mnogo vrjedniji od njih? A tko od vas brinući se može stasu svojemu dodati jedan lakat? I za ruho, što se brinete? Promotrite ljiljane poljske kako rastu: ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj slavi svojoj ne zaogrnu kao jedan od njih. Mr 6, 26-29
I odgovorivši, reče im: »Kažem vam: ako ovi ušute, kamenje će vikati!« Lk 19, 40
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše u Boga. Sve po njoj postade i bez nje ne postade ništa što je postalo. U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze. IV 1, 1-5
Kruh Božji je onaj koji silazi s neba i daje život svijetu… A Isus im reče: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. Iv 6, 33.35
Ta u njemu živimo i mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: ‘Ta i rod smo njegov.’ DJ 17, 28
Jer sve je od njega i po njemu i za njega. Njemu slava uvijeke! Amen. Rim 11, 36
I mi smo upoznali i uzvjerovali u ljubav koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. 1 IV 4, 16
A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! 1 Iv. 1, 5
Ali istina je da sama znanost odbacuje to gledište. Nadalje, kroz svoj genij za ispitivanje - kako? - znanost poziva vjernike svih vjera na pitanje tko?, što?, i zašto? na dubljoj razini. Tko održava naš daljnji opstanak putem oborina na našim poljima? Što stalna rotacija Zemlje oko svoje osi znači za nas koji životno ovisimo o njoj? Što je izvor Velikog praska, ili Prvi uzrok? Zašto smo ovdje? Za kršćane, odgovor je jednostavan koliko i dubok: Bog.
Živahna poruka iz Biblije, kršćanskih mistika, a u posljednje vrijeme i znanosti, sasvim je drugačija. Biblija kaže da su nebesa živa i objavljuju slavu Božju (Ps 19) i da je Krist Onaj koji "sve drži" (Kol 1, 17). Još od eksperimenta s dvostrukim prorezom koji je dokazao da čak i pojedinačni fotoni svjetlosti imaju svijest, čak i znanost priznaje da svijest prožima svemir na subatomskoj razini. A svemir u kojem su žive ne samo biljke, životinje i ljudi, nego i subatomske čestice, te stijene i zvijezde sastavljene od njih, svemir je koji bi kršćanima trebao biti poznat. Isus je rekao da će čak i kad bi gomila šutjela kad on uđe u Jeruzalem, samo stijenje i kamenje vikati (Lk 19, 40), a David je opisao sva nebeska tijela kako pjevaju od radosti.
Još jedno prekrasno otkriće znanosti bila je komora oblaka, koja je otkrila da subatomske čestice nemaju neovisno, kontinuirano postojanje, već ulaze i izlaze iz postojanja milijardama puta svake sekunde. Ovo ima važnu teološku implikaciju da stvaranje nije završilo u prošlosti, već neprestano teče naprijed. Bezbroj puta svake sekunde, svaka subatomska čestica u cijelom svemiru se ponovno stvara. Bog mora da misli da je to vrijedno truda! Božja pitanja Jobu iz vihora više ne zvuče kao metafore - “ Čija vještina svaki oblak iscrtava, i čuture nebeske naginje? ” - već radije, skromno predstavljanje sebe kao strastvenog i suosjećajnog Održavatelja svakog aspekta Kreacije.
Isus je tu stalnu Božju prisutnost uz stvaranje prikazao kao dokaz Očeve ljubavi. U Govoru na gori potaknuo nas je da uvidimo da Bog nije daleko, nego je tako prisno povezan sa svijetom da čak i ljepota poljskih ljiljana i hrana za ptice nebeske dolazi izravno od Božje veličanstvenosti.
Evanđelje po Ivanu otkriva " kozmičkog Krista", to jest, Krist je identificiran ne samo kao Isus na zemlji, već kao cijelo stvaralačko i otkupiteljsko kretanje Božje kroz prostor i vrijeme. Dakle, Krist je Riječ koja sve dovodi u postojanje (1, 2-3), Svjetlo koje prosvjetljuje cijelo čovječanstvo (1, 9), Kruh Božji koji održava sav život (6, 33) i mnogo više.
Panenteizam i sakramentalnost:
Panenteistička svijest o Bogu je sakramentalna svijest. Sakramenti se smatraju nositeljima Božje milosti koja nam dolazi u obliku materije. Kruh i vino nose Tijelo i Krv Kristovu , ljudske usne naviještaju oproštenje Božje, voda označava novo rođenje kao i prirodno rođenje. Iako Katolička i Pravoslavna Crkva priznaju sedam sakramenata, priznaju da je načelo sakramentalnosti daleko veće. Samo stvaranje je sakramentalno. Sve što je Bog stvorio bilo je "vrlo dobro", prema Postanku, pa nam Božja dobrota dolazi kroz stvaranje.
- Ako je Bog Dobar, uistinu izvor svake Dobrote, onda ga sve što je dobro nosi Njega u njegovoj Njegovoj Dobroti u svojoj dobroti.
- Ako je Bog Ljubav, uistinu izvor svake Ljubavi, onda sve što voli nosi Nju u Njezinoj Ljubavi u svojoj ljubavi.
- Ako je Bog Život, uistinu izvor svega Života, onda sve stvari koje imaju život imaju Boga u Božjem Životu u svom životu.
Božji život daje život svim živim bićima, Božja je ljubav u svakoj ljubavi, a Božja dobrota je u svakom dobru. Svijet je pun Boga, Kreacija je božanstvena, jer jest i Bog čini da bude. Iako je Bog prije svega vječan, savršen i transcendentan, On je sasvim, potpuno i na čudesan način unutar svakog dijela svoje Kreacije.
Panenteizam i kršćanska mistična duhovnost:
Većina velikih istina kršćanske vjere, a možda i većina velikih istina, točka, izražene su kao paradoks. Bog je potpuno Jedan, a opet Trojstven i Beskonačan. Isus je sasvim i potpuno čovjek, ali i potpuno božanski. Panenteizam predstavlja još jedan: Bog je potpuno transcendentan, a ipak imanentan cijelom svom stvaranju. Poput misterija Trojstva i Utjelovljenja, panenteizam je drevna teološka spoznaja.
Grčki crkveni oci govorili su o Božjoj transcendenciji kao o Božjoj “esenciji” ( ousia ), a o imanentnosti Boga kao o njegovim “energijama” ( energeia ). Godine 553., na Drugom koncilu u Carigradu, sveopća je Crkva proglasila panenteističku viziju Trojstva, razvijenu iz spisa svetog Pavla u Poslanici Efežanima : “Jedan je Bog i Otac od kojega je sve, jedan je Gospodin Isus Krist po kojemu je sve i jedan je Duh Sveti u kome je sve." Bog je u svim stvarima, jer one izviru iz njega, i sve su stvari u Bogu, jer one opstaju u Njemu, ali On nadilazi sve kao što i emanira u svemu.
Kroz stoljeća, kršćanski mistici susretali su se s Bogom i kao "nedostupnim svjetlom" i kao "tihim, tihim glasom" iznutra, videći 'divlje' Božje stvari u svim stvarima. Kršćanska metoda meditacije zvana kontemplativna molitva ili kontemplacija , koju prakticiraju bezbrojni redovnici i redovnice (a sada i laici) od vremena pustinjskih otaca do danas, ide duboko u srce kako bi se susrelo s Bogom, uvijek prisutnim u njemu, iako bez misli, riječi ili slike, jer on je izvan njih.
U svojoj veličanstvenoj molitvi, Oklop sv. Patrika (također zvanoj Lorica ), Patrik izražava žarku svijest o prisutnosti Boga na nebu, u Kristu, u prirodi, u vjeri, u povijesti, u anđelima i svecima. Patrik najprije "ustaje u snazi" Božje Jednote i Trojstva, zatim uranja u božansku snagu u nebeskim vojskama, u vjeri, u Božjim slugama i u prirodi:
Ustajem danas, kroz snagu Neba:
svjetlost Sunca, sjaj Mjeseca, sjaj Vatre,
brzinu munje, brzinu vjetra, dubinu mora,
stabilnost Zemlje, čvrstoću Stijene.
Božja prisutnost u ovim svojstvima kulminira u uzdižućem pozivu Oklopa na univerzalnu prisutnost Krista:
Krist sa mnom, Krist preda mnom, Krist iza mene, Krist u meni,
Krist ispod mene, Krist iznad mene, Krist s desne strane, Krist s lijeve strane,
Krist u širinu, Krist u dužinu, Krist u visinu,
Krist u srcu svakog čovjeka koji misli na mene,
Krist u ustima svakog čovjeka koji govori o meni,
Krist u svakom oku koje me vidi, Krist u svakom uhu koje me čuje.
Pjesma hvale svetog Franje, Pjesma brata Sunca, nadovezuje se na osjećaj svjesnog, živog svemira. U njemu su svjetla na nebu, četiri drevna elementa koja čine cijeli svemir, svi ljudi oprosta, pa čak i fizička smrt, imenovani braćom i sestrama u svetoj obitelji u Bogu.
Johannes Eckhart iz Hochheima (poznatiji kao Meister Eckhart), dominikanski svećenik iz 14. stoljeća, uvidio je da sinovstvo Sina Božjega nije osobina samo Isusa, nego je osobina svih stvorenja. Isus je savršeno očitovao i otkrio sinovstvo. Budući da je Bog Otac otac svih stvari, sve su stvari dijelovi Jedinorođenog Sina rođenog od Boga. Očeva je Riječ vječno izgovorena, pa je tako i Sin vječno rođen. Ova divinizacija svih stvorenja, međutim, ne svodi Boga panteistički na Svemir, jer Bog ostaje nedokučivi izvor svega. Za Eckharta, čak i izvan Trojstva, postoji ta nedokučiva "Božja bit" o kojoj se ništa ne može znati i reći. Eckhart je to nazvao "Božanstvo", gdje je Bog "ponad bića", pa čak i izvan sebe, nadilazeći svaki mogući koncept Boga.
Panenteizam i drugi pogledi na boga:
Panenteizam nudi potencijal za veći dijalog i komunikaciju između kršćana i onih drugih pogleda. Druge religije također dijele s kršćanstvom ovo shvaćanje istodobne onostranosti i ovostranosti Ultimativnog, iako koriste različite izraze. Budizam, na primjer, govori o "Nestvorenom", "Neuvjetovanom", "Praznini" - onome što je izvan svih koncepata s jedne strane, ali o "Buddhinoj prirodi" božanskom potencijalu imanentnom unutar svih "osjećajnih bića, " na drugoj.
Nadalje, mnogi ljudi koji sebe nazivaju ateistima ili agnosticima zapravo to nisu; mnogi imaju snažan osjećaj za duhovnu dimenziju, ali jednostavno smatraju da su slike "osobnog Boga" intelektualna prepreka. Često je to zbog nesporazuma izazvanih loše komuniciranim konceptima Boga koji je vrlo čovjekoliki (iako s izvanrednim moćima) negdje "gore", koji divljim emocijama reagira na događaje u svijetu. Ove jednostavne slike uvrijedile su nebrojene ljude stvorivši prepreku da povjeruju u Boga, a nebrojene više da mu mogu duboko vjerovati. Tako milijuni kršćana odrastaju s disonantnim, djetinjastim (i često prijetećim) slikama Boga, a milijuni nereligioznih ljudi su samo vidjeli takve slike i s pravom ih odbacuju.
Panenteizam Biblije sasvim je drugačiji: on svakako predstavlja Boga kao povezanog s osobama i stoga "osobnog", ali i kao beskonačno izvan osobnosti. Kako bi priopćila Božju beskonačnost, Biblija Boga opisuje i u mnogim neosobnim slikama. Razmotrite nekoliko: Duh (Iv 4,24), Sunce (Mal 3,20), Riječ (Iv 1,1), Stijena (1 Kor 10,4), Vatra (Heb 12,29), Svjetlo (1 Iv 1,5 ), Vode života (Otkrivenje 21.1), Mudrost (Izr 1,20) i Ljubav (1 Iv 4,8). Možda bismo trebali imati na umu da je Božja “osobnost” također metafora, jer (on? ona? ono?, sve zamjenice padaju kad razmišljamo o ovoj veličanstvenosti!) jednako je beskrajno ponad toga da bude “osoba” u tradicionalnom smislu, kao što je Onaj koji je stvorio svjetlo ponad svjetla.
Nijedan pogled na Boga nije veći od panenteističkog pogleda. Svi ostali teizmi (deizam, teizam, politeizam, animizam, panteizam, ateizam) su fragmentirane teologije u usporedbi s panenteizmom. Ovo je temelj za neiscrpnu vjeru - da je Bog prisutan upravo sada, u svakoj stanici našeg tijela, u svakom otkucaju našeg srca, u svakoj osobi, u svakoj zvijezdi, u svakoj misli punoj ljubavi, rađajući svaku česticu svakog atoma cjelokupne Kreacije u stalni tok postojanja, nevidljivo Ništa i Nigdje koje rađa Sve i Posvuda. Bog u svemu i sve stvari u Bogu pozivaju na čuđenje, a čuđenje poziva sve da dotaknu Boga.
Panenteizam, panteizam i teologija procesa:
Panenteizam se često predstavlja kao kontrast panteizmu. Razlike su zapravo manje nego što se misli. Nekoliko panteista pristaje na bljutavu ideju da je Bog = Svemir. Poput panenteista, većina panteista prepoznaje transcendentno Jedno, kao i imanentno mnoštvo, ili drugim riječima, Božju bit, te Božje energije, Stvoritelja i Kreaciju.
Drugi teološki izraz koji se odnosi na Božje prodiranje i prožimanje kozmosa je “teologija procesa,” koja naglašava božansku Prisutnost koja se odvija u procesima ovog svemira prostora i vremena. kao što je rekao sveti Pavao, o “uzdisanju u jednom velikom činu rađanja,” da bi se otkrila Božja djeca (Rim 8, 19.22). Teoza i utjelovljenje pokazuju koliko se Bog intimno i s ljubavlju uključuje u proces ljudskog života. A Veliki prasak i stotine milijardi galaksija koje lete svemirom pokazuju veličinu procesa Božjeg stvaranja.
Svi ovi koncepti ukazuju na nešto neizrecivo - važno je ne uhvatiti se za određenu teoriju stvarnosti i propustiti samu Stvarnost. Ipak, um žudi razumjeti nešto o plesu Boga koji je izvan svega i očitovanju Kreacije. Meister Eckhart je upotrijebio analogiju kapi vode (Svemira) u oceanu (Bogu). Kap "je" ocean, ima svojstva oceana i ocean je prožima. Ali ocean nije kap i nikada ne može "ovisiti" o kapi. Bog je u Kreaciji jer je sam temelj postojanja, i održava ju s ljubavlju, a ne zato što je on Kreacija. Mi smo proces, pozvani pridružiti se Bogu u svim Njezinim poslovima. Nismo sami, već je Bog s nama. U svim stvarima!
Preveo i priredio: Jasmin Koso, prosinac 2022.
Izvor: https://www.frimmin.com/spirituality/biblical-panentheism/
