Knjiga koja otkriva uzrok 'vječnog povratka fašizma', ali i najbolji mogući lijek protiv njega
Piše: Katarina Luketić
Nasuprot raširenoj naraciji da je fašizam blizak socijalizmu, tj. naraciji o dva povijesna totalitarizma koji su strukturno jednaki a orijentacijom različiti i okrenuti desno (fašizam) i lijevo (komunizam), Landa smatra da 'fašizam puno toga duguje liberalizmu'. Naime, uobičajena naracija glasi: fašizam i liberalizam su krajnje suprotnosti i fašizam znači 'poraz liberalizma', a dokaz je i to što su se sami fašisti deklarirali kao antiliberali. Analizom stavova o ključnim pitanjima ekonomskog i političkog poretka spomenutih ideologa i političara, Landa dokazuje da je fašizam izniknuo iz liberalizma i krize modernog, kapitalističkog društva. Fašistički ideolozi su doveli do krajnosti shvaćanja koja su propagirali liberali.
'Pitanje nije: Fašizam – da ili ne? već Koliko fašizma?. Ono što stenografski nazivamo 'fašizam' strukturni je moment u instalaciji i reprodukciji ovdašnjeg 'semi-perifernog' kapitalizma.' Napisao je to 1995. slovenski sociolog Rastko Močnik u knjizi 'Koliko fašizma?', u kojoj na stanovit način anticipira današnje globalno političko stanje. I dok je u vrijeme nastanka te knjige u javnoj sferi prevladavalo mišljenje da je fašizam povijesna devijacija i da ne može oživjeti u demokraciji i Europi nakon Zida, danas je jasno da (neo)fašizam nadire posvuda u zapadnom svijetu.
Alternativa za Njemačku, grčka Zlatna zora, francuska Nacionalna fronta, proustaške formacije, ultradesni i konzervativni pokreti koji u ime vjere, nacije i obitelji provode tzv. duhovnu obnovu i zagovaraju novu društvenu totalnost. Fobija od stranih radnika, protumigracijske mjere, odbacivanje multikulturalizma, uzlet nacionalizma, ideje o višim i nižim kulturama. Ukratko, fašizam mutira i uspijeva se vrlo dobro kamuflirati u demokratskim sustavima i neoliberalnim politikama. Nije bio moguć samo u jednom opskurnom povijesnom trenutku koji je bio sasvim različit od našega. Moguć je sada, u Europi i ovdašnjem dvorištu. Čak i ako inzistiramo na užem značenju riječi, povijesnom fašizmu i nacizmu, i za današnje pojave koristimo blaže izraze poput radikalna desnica, ekstremizam i sl., ne možemo negirati narav tih pojava i njihovu srodnost s najmračnijom doktrinom 20. stoljeća.
Šamar neoliberalnoj samouvjerenosti
Da bismo danas prepoznali takve (neo)fašističke pojave i potom osmislili politike koje ih mogu poraziti, potrebno je dobro poznavati anatomiju fašizma. To znači poznavati rituale, retoriku i vanjske reprezentacije, ali još više samu građu: naracije, ideje i shvaćanja o društvu, ekonomiji, vlasti, pojedincima.
U takvom prepoznavanju fašizma uvelike može pomoći knjiga 'Šegrtov čarobnjak: Liberalna tradicija i fašizam' izraelskog povjesničara Ishaya Lande. Riječ je o izvanrednoj, dubinski fundiranoj studiji koja pripada onoj rijetkoj grupi knjiga koje mijenjaju uobičajena vjerovanja i uče kako misliti stvarnost. Studija je to koja se ne može lako i brzo pročitati, ali niti lako i brzo zaboraviti. Njezine postavke djelovat će poput šamara današnjoj neoliberalnoj samouvjerenosti, vjeri da je neoliberalizam najsavršeniji od svih mogućih poredaka. No i marksistički demagozi neće osjećati trijumf nakon čitanja jer iako razobličuje liberalizam, Landa ne zagovara socijalizam u njegovu povijesnom ozbiljenju niti stvara neku konkretnu političku platformu. Jedina politička poruka koju izravno artikulira jest zahtjev za još više demokracije.(....)
Fašizam - odgovor na krizu liberalizma
(...)Nasuprot raširenoj naraciji da je fašizam blizak socijalizmu, tj. naraciji o dva povijesna totalitarizma koji su strukturno jednaki a orijentacijom različiti i okrenuti desno (fašizam) i lijevo (komunizam), Landa smatra da 'fašizam puno toga duguje liberalizmu'. Naime, uobičajena naracija glasi: fašizam i liberalizam su krajnje suprotnosti i fašizam znači 'poraz liberalizma', a dokaz je i to što su se sami fašisti deklarirali kao antiliberali. Analizom stavova o ključnim pitanjima ekonomskog i političkog poretka spomenutih ideologa i političara, Landa dokazuje da je fašizam izniknuo iz liberalizma i krize modernog, kapitalističkog društva. Fašistički ideolozi su doveli do krajnosti shvaćanja koja su propagirali liberali. Fašizam nije pao na Zemlju niotkuda, on nije ne-normalan i karakteru zapadnih društava sasvim stran poredak, niti je proizvod pomahnitalog vođe i šačice njegovih sljedbenika.
Ukratko, fašizam je 'postao moguć zato što je liberalizmu bilo teško nositi se s izazovom što ga je uputio onaj mnogostrani fenomen koji zovemo masovnim društvom'. Otuda i naslovna metafora knjige preuzeta iz slavne Goetheove pjesme o čarobnjaku i šegrtu. Liberalizam je šegrt koji zaziva čarobne metle (moderne radnike) koje su mu isprva korisne, međutim uskoro metle više ne uspijeva kontrolirati i one počinju prijetiti. Šegrt tada zaziva čarobnjaka – u ovom slučaju fašizam – da mu pomogne ponovno uspostaviti red. Fašizam je tako bio 'saveznik liberalizma', nudio je pomoć u kontroliranju mase radništva i osiguravanju premoći starih elita u vrijeme masovnog društva i demokratizacije politike.
Strogo kontrolirana demokracija
Kriza zbog koje je liberalizam pozvao 'fašističkog čarobnjaka' proizašla je iz 'napetosti političkog liberalizma' u kojem svatko može sudjelovati u vlasti i 'ekonomskog liberalizma' koji i dalje stvara velike društvene razlike zbog vlasništva, oporezivanja i eksploatacije. Nakon što je buržoazija preuzela ekonomske resurse od plemstva, ona ih je u 19. stoljeću morala braniti od masa jer mase prije ili kasnije traže da i same dođu do posjeda. Demokratizacija politike, uvođenje parlamentarizma i prava glasa zapravo izaziva prije ili kasnije ekonomske promjene, a na to liberalna posjednička elita nije bila spremna. U trenutku kada je demokratizacija političkog polja zaprijetila gubitkom dobara i privilegija vladara, prizvan je autoritarni poredak i represija da obuzdaju situaciju. Stvari su tada izmaknule kontroli. Zato, po Landi, liberalizam uključuje ambivalentne pojave: s jedne strane otvaranje, snošljivost i slobodu, a s druge zatvaranje, moć manjine i povlastice za odabrane. Ukratko, demokracija je poželjna, ali ne smije izmaknuti kontroli.
Osim preko suštinskih ekonomskih pitanja, Landa analitički dokazuje bliskost fašističkog i liberalnog poretka preko njihovih jednakih ili srodnih shvaćanja o ulogama elita i masa, individualizmu i naciji, načelu postignuća, nužnosti društvene selekcije i preživljavanja samo najboljih. On podsjeća da su mnogi liberalni mislioci (Mill, Tocqueville) i fašistički ideolozi (Rocco) zastupali isto: 'obranu prava manjine imućnih od tiranije većine siromašnih'. Demokracija je u liberalnom poretku prihvatljiva samo u mjeri u kojoj priječi put širokim masama ka vlasništvu i ne ugrožava kapitalizam. Čak je i Hitler, čiji se govori uzimaju kao paradigma za populizam, gajio prezir prema širokim masama (masama slabih) i zastupao ideju o vladanju nadmoćne elite.
Landa nadalje ističe i širok utjecaj eugenike, posebno u stvaranju teze o zrcaljenju prirodnog i društvenog poretka. I liberali i fašisti vjerovali su tako u nužnost selekcije i opstanak samo najboljih kako bi se osigurao vitalizam i društvo spasilo od degeneracije. Iako on o tome ne govori izravno, mnogošto ukazuje na to da današnja neoliberalna mantra o 'izvrsnosti' i način na koji se njome manipulira krije u sebi mnogo elemenata povijesne naracije o 'načelu postignuća' i selekciji koja čuva rasu/naciju/društvo/kulturu od slabosti, onečišćenja i propasti.(...)
Ezoterija vladajućih
(...)Ezoteričnost jezika karakteristična je i za današnje političare, pa se oni često 'prave da zagovaraju demokraciju', dok se 'potajno iza leđa masama razvijaju kritički procesi i donose odluke koje nemaju veze s demokratskom agendom'.... Izloženi uvidi pomažu razjasniti neoliberalnu mišolovku i politički status quo: stanje u kojem se vlast mijenja, dok mehanizmi vladanja i društveno-ekonomske postavke ostaju jednake. Zaokret je po Landi moguć jedino uz uvođenje još demokracije. Kako piše u 'Predgovoru hrvatskom izdanju': 'Najbolji mogući lijek protiv radikalnodesničarske i neofašističke politike je da se najzad uvede čista demokracija.'(...)
Cijelu recenziju možete pročitati ovdje: https://www.tportal.hr/kultura/clanak/knjiga-koja-otkriva-uzrok-vjecnog-povratka-fasizma-ali-i-najbolji-moguci-lijek-protiv-njega-foto-20180822
