Bog zna sve i njegovo je znanje vječno. Stoga mora znati što ćemo odabrati i prije nego što odaberemo. Ali kako onda možemo slobodno odabrati? Čini se da biti slobodan uključuje izbor; mogu odabrati put poroka ili vrline. Ali ako je od vječnosti utvrđeno što ću odabrati, onda zapravo ne postoji stvarni izbor. Čini se da je Bog stvarajući mene stvorio i sve moje izbore. Zato se čini da moji izbori nisu uopće moji, već zapravo Božji. Izgleda da dolazimo do strašnog zaključka: ako Bog postoji, ljudska sloboda je nemoguća. Takav je problem providnosti i slobode (drugi problem je pitanje postojanja zla, o čemu ćemo govoriti drugom prilikom).
Priredio: J.K.
Božju providnost možemo opisati kao intimno poznavanje svakog aspekta stvaranja sve do najsitnijih detalja, a prema Tomi Akvinskom ovo predznanje nije u sukobu s ljudskom slobodom.
Prva poteškoća je ovo: ako Bog zna što ću učiniti u budućnosti, kako mogu biti slobodan da napravim te izbore? Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo se prisjetiti da Božje znanje i djelovanje nisu poput znanja i djelovanja nekog stvorenja. Bog zna sve o nama, ali ne na način na koji neki čovjek može znati sve o nama.
Toma inzistira da Božje nepogrešivo znanje o našoj budućnosti nije neka tajna predskazujuća sila, jer za Boga ne postoji nešto takvo kao što je budućnost. Umjesto toga, u Njegovoj transcendentnoj vječnosti, koja je izvan vremena, svi događaji iz bilo kojeg vremena su prisutni Njemu u jednom vječnom sada. "Stoga se očituje da su kontingentne stvari Bogu nepogrešivo poznate, utoliko što su podložne božanskom uvidu u svojoj sadašnjosti, iako su to buduće kontingentne stvari u odnosu na njihove vlastite uzroke. " (Suma teologije I.14.3.)
Kada kažemo da je Božje znanje vječno ili da kroz cijelu vječnost zna sve izbore koje ćete napraviti, ne mislimo da Bog iz daleke prošlosti na neki način zna što ćete učiniti u budućnosti i da to znanje određuje što ćete učiniti. Umjesto toga, vrsta znanja koju Bog ima nije ograničena bilo kakvim vremenskim ograničenjima, a što je slučaj s našim znanjem. Vrijeme je mjera prolaznih promjenjivih bića; drugim riječima, vrijeme je vezano uz stvorenje. Bog Stvoritelj je izvan takve mjere kao što je vrijeme. Njegovo biće nadilazi vrijeme i sve vremenske kategorije.
Mi prirodno mislimo na Božju vječnost kao da je to vremenski produžetak koji se beskonačno vraća u prošlost i prosljeđuje u budućnost. To je zato što naš jezik odražava kakva smo mi bića: konačna, promjenjiva, vremenski ograničena. Znamo da Božje biće nije takvo i stoga njegovo znanje ne gleda naprijed ili natrag. On u jednom i vječnom uvidu vidi sve naše slobodne izbore, onako kako oni stvarno postoje, ugrađeni u svoje vrijeme, mjesta i okolnosti. I može imati ovu vječnu viziju jer je svako stvorenje "ugrađeno" u njega, Stvoritelja, Izvor sveg bića.
U svojoj mudrosti On također sve zapovijeda kao dio plana stvaranja iz ljubavi. To uključuje ne samo znanje što će se dogoditi, već i usmjeravanje kako će se stvari odvijati. Bog djeluje kroz svoja stvorenja u svom činu vladanja, dajući im prave uloge kauzalnosti, ali nikad na takav način da bi bilo što ostalo izvan njegovog dosega ili moći.
Ovdje se pojavljuje druga poteškoća s providnošću i slobodnom voljom: Ako je Božja providnost više od znanja o svim stvarima, već uključuje i izvršenje određenog plana za stvaranje, kako naše slobodne akcije mogu biti dio ovog plana te još uvijek uistinu slobodne?
Neki su smatraju da ljudska sloboda da zaista ostane slobodna, mora na neki način biti izvan granica Božjeg izravnog kauzalnog djelovanja. Da bi riješili ovaj problem, oni predlažu stajalište prema kojem Bog nikada ne djeluje izravno da nas pokrene ka određenom postupku, ali točno zna kako ćemo slobodno djelovati u bilo kojoj mogućoj okolnosti i onda pokreće okolnosti da donesu određeni slobodni čin koji se uklapa u Njegov plan. Prema ovom gledištu Bog još uvijek, na ograničen način, posredno manipulira ljudskim djelovanjem. Ne na temelju pokušaja i pogrešaka, već na temelju svog beskonačnog znanja o tome kako ćemo djelovati u različitim situacijama i s obzirom na mogućnosti.
Toma Akvinski je mnogo izravniji u tome kako vidi da Bog određuje čovjekove slobodne radnje kao dio svog providonosnog plana. Kao kreatoru ljudske prirode i stvoritelju naših racionalnih duša, potpuno smo ovisni o Bogu za naše postojanje, a posebno za našu sposobnost razmišljanja i biranja. "Bog pokreće čovjekovu volju, kao Univerzalni pokretač, ka univerzalnom objektu volje, a to je dobro. I bez ovog univerzalnog gibanja, čovjek ne može ništa učiniti. Ali čovjek određuje sebe svojim razumom, da hoće ovo ili ono, što je uistinu ili očito dobro. "(Ibid. I-II.9.6.) Božji plan ne uključuje samo činjenicu da se određene stvari događaju, nego da se događaju prema prirodi stvorenih bića što, u slučaju čovjeka, uključuje samoodređenje.( I-II.10.4.) Rezultati tog samoodređenja nikada nisu uhvatili Boga nespremnog i ne bi bili mogući da nas On nije aktivno osposobio da izaberemo.
Činjenica da Božje nepogrešivo znanje o našim djelima i Njegovo sudjelovanje u našem činu volje ne uništava slobodu može se činiti proturječnom. Za nas, određeno znanje dolazi samo uklanjanjem svake kontingentnosti, a poticanje drugih da djeluju uvijek uključuje određenu prisilu ili nasilje. Bog ne djeluje poput nas, a Njegovo nepogrešivo znanje i svemoćna volja dovoljno su nježni da sačuva istinsku slobodu s naše strane, tako da, iako smo potpuno ovisni o Njemu u našoj sposobnosti djelovanja, zaista smo odgovorni za rezultate. No čak ni tada Bog nas ne ostavlja na miru s našim neuspješnim željama, jer po otajstvu milosti, Bog nam može pomoći da izaberemo istinsko i najviše dobro, to jest Njega.
Ako nas je Bog stvorio da budemo slobodni, naša je sloboda stvoreni dar. Drugim riječima, Božja stvaralačka i zaštićujuća moć mora biti prisutna u svim našim slobodnim djelima. Ne može postojati ljudska sloboda koja je apsolutna u smislu da eliminira potrebu za Bogom. Ako je Bog Stvoritelj, izvor postojanja svih stvari, on također daje postojanje i našoj slobodi. Njegova moć ne može biti prepreka našim slobodnim djelima, kao što bi to bio slučaj da je on samo još jedno, ali vrhovno moćno, biće, poput kozmičkog hipnotizera, koji nas tjera da činimo ono što on želi, dok mi mislimo da postupamo po svojem. Stvorenja mogu djelovati po svojem samo u odnosu na druga bića, ali nikad u odnosu na Stvoritelja. Bez Boga ne bi ni bilo slobode. I ne bi bilo "nas" da ju dobijemo.
Pitanje providnosti i slobode i dalje ostaje velika i nepresušna tema. O ovom problemu je napisano mnogo teoloških radova. Za kraj, nudimo ovu misao: Ako je Bog doista blisko uključen u davanje postojanja našim slobodnim izborima, svim našim djelima, razmislite kakva je strašna stvar grijeh. Bog se obvezao stvoriti i podupirati one od nas koji koriste dar slobode da povređuju druge i mrze samoga Boga. Snaga onih koji su zabili čavle u ruke i stopala njegovog voljenog Sina u konačnici su došli od njega. Ako sloboda ima strašnu cijenu, sigurno je da Bog plaća najviše.
Bibliografija:
http://www.thomisticevolution.org/disputed-questions/providence-and-freedom/
https://www.newyorkapologetics.com/providence-and-freedom-ny-minute/
https://www.ligonier.org/learn/devotionals/providence-and-freedom/
