Razmislite o posljednjoj interakciji s nekim pripadnikom druge religije - možda je to bio Jehovin svjedok, muslimanska žena ili neki new ager. Jeste li pristupili interakciji u određenom grču i s određenim ciljem na umu? Jeste li uspjeli postići taj cilj ili ne?
Priredio: J.K.
Mnogi kršćani se mogu se prisjetiti nekih slučajeva u svom životu kad su razgovarali s pripadnikom druge religije s već unaprijed zadanom agendom da promijene njegova uvjerenja. Takve akcije najčešće završavaju neuspjehom, te s vrlo malo malim šansama da će se ta osoba htjeti ponovno susresti s vama.
Razmislite o posljednjoj interakciji s nekim pripadnikom druge religije - možda je to bio Jehovin svjedok, muslimanska žena ili neki new ager. Jeste li pristupili interakciji u određenom grču i s određenim ciljem na umu? Jeste li uspjeli postići taj cilj ili ne?
Isus nije ostavljao takav loš okus kod ljudi s kojima se susretao. Vjerojatno zato što je on pripadnicima drugih religija pristupao drugačije nego mi.
Premda se većina Isusova službe dogodila na malom području svijeta i u velikoj mjeri homogenom židovskom društvu, ipak je imao prilike komunicirati s ljudima stranog podrijetla koji su vjerojatno, u potpunosti ili djelomično, njegovali svoje tradicionalne religije. Isus je razgovarao s Rimljanima, koji su dolazili iz politeističke pozadine; sa Sirijcima i Kanaancima, tradicionalno štovateljima idola uključujući Baala i Ašer; te sa Samaritancima, čija je religija bila slična Židovskoj po tome što su slijedili Toru i vjerovali su u dolazak Mesije, ali se i razlikovali po tome što su se klanjali i gledali prema gori Gerizim kao svojem najsvetijem mjestu.
Evanđelja navode Isusove interakcije s određenim strancima poput Rimskog centuriona koji je imao bolesnog slugu (Luka 7); rimskog upravitelja Pilata (Ivan 18-19); Kanaanke s bolesnom kćeri (Matej 15); samaritanskog gubavca zahvalnog za iscjeljenje (Luka 17); grješne samaritanske žene na bunaru (Ivan 4); alegorijskog dobrog Samaritanca (Luka 10); i mnogih neimenovanih bolesnih i demoniziranih stanovnika Sirije i Dekapolisa koji najvjerojatnije nisu bili Židovi (Matej 4 i 8, Marko 3 i 7). U svim tim interakcijama nalazimo da se Isusov pristup iznenađujuće razlikuje od toga kako se ophodio s farizejima ili njegovim vlastitim učenicima.
Isus bi sigurno želio da svi ti stranci prigrle poruku Evanđelja. No kako im je pristupio? Čitanje svakog od prethodno spomenutih odlomaka može biti vrlo edukativno za one od nas koji tvrde da slijede Isusa. Evo sažetka kakav je Isus bio u interakciji s pripadnicima drugih religija.
Ono što je Isus činio:
-odnosio se prema svima tolerantno i s poštovanjem,
- liječio je bolesne,
- oslobađao demonizirane,
- poručivao je tim ljudima da dalje govore što je Bog učinio za njih,
- hvalio je ljude zbog njihove velike vjere,
- hvalio ih jer su podali slavu Bogu,
- najavljivao da će blagovati na nebu s drevnim prorocima.
Isus je otkrivao sebe kao Mesiju (Ivan 4) i Kralja (Ivan 18) tek kad su ga pitali.
Ono što Isus nije učinio:
- odnosio se s prezirom i nepoštovanjem prema njihovim uvjerenjima i kulturi,
- slijedio predrasude i štetne norme židovske kulture,
- osuđivao ili korio,
- upozoravao na Božji sud, kaznu ili pakao,
- raspravljati o teologiji, debatirao, citirao Bibliju, pitao žele li čuti Evanđelje ili ih prisiljavao da bilo što mijenjaju.
Razmislimo o tome na trenutak. Isus nije nastojao uvjeriti ljude da povjeruju u nešto novo, mijenjaju svako ponašanje ili se pridruže njegovoj grupi. Jednostavno ih je volio, hvalio je dobro u njima i odgovarao samo na pitanja koja su zapravo postavili.
Istraživanja javnog mnijenja pokazala su da se ljudi drugih religija i uvjerenja ne osjećaju ugodno u društvu aktivnih kršćana koji ih pokušavaju "evangelizirati".
Kako možemo promijeniti ovu negativnu percepciju? Promjenom dinamike naših interakcija. Moramo ostaviti za sobom argumentativne pristupe, dijaloge i odnose bazirane na određenim agendama, a koji nisu postigli niti cilj da drugi promijene svoja uvjerenja, niti odražavaju srce našeg Spasitelja. Vrijeme je da se vratimo onome što je Isus činio - volio, iscjeljivao, hvalio i odgovarao na ono što je doista u ljudskim srcima.
Ne bismo to trebali činiti zato da bi nas ljudi iz drugih pozadina voljeli, pa čak niti zato da bi se obratili. Trebali bismo to činiti jer tvrdimo da slijedimo Isusa. Što više postanemo poput njega, ljudi će biti više magnetski privučeni k nama, te otkriti za sebe da je Isus "pun milosti i istine" (Iv 1,14).
Izvor: https://www.evangelicalsforsocialaction.org/faith-and-public-life/jesus-surprising-interactions-with-other-religions/
