Međutim, svi kršćani odabiru koje dijelove Biblije tumače doslovno, progresivni kršćani jednostavno to priznaju i dijele dalje na način kako sami razlučujemo.
Ta opservacija je rezonantna s mnogim ljudima - uključujući i mnoge fundamentaliste koji su iskreni prema sebi i koji s pravom tvrde da ne čitaju "čitavu Bibliju doslovno". Stoga se i mnogi od fundamentalista više sklonih samorefleksiji pitaju: "Pa kako progresivni kršćani razlučuju i tumače Bibliju? Izgleda kao da učitavate u tekst ono što želite reći; izvrćete; i ne shvaćate tekst ozbiljno." Na takva pitanja se može općenito odgovoriti da je ono što najviše kritiziramo kod drugih često ono s čim se i sami najviše borimo.
Iako je to bez sumnje istina, takva pitanja zaslužuju stvaran odgovor.
Ne može se govoriti apsolutno u ime svih progresivnih kršćana, ali evo nekoliko pristupa kako mnogi progresivni kršćani pristupaju, razabiru i tumače Bibliju:
1. Prihvaćamo mnoge varijacije gledišta mnogih velikih kršćanskih mislioca koja govore: "uzimamo Bibliju suviše ozbiljno da bi ju cijelu čitali doslovno".
2. Ne mislimo da je Bog napisao Bibliju. Smatramo da su je napisala pogrešiva ljudska bića, koja su bila inspirirana (ne pod diktatom) od Duha Svetoga. Dakle, Bibliju ne smatramo nepogrešivom ili nezabludivom.
3. Iako su svjesni mnogih nedosljednosti i proturječja u Bibliji; i dok ih one odvraćaju, te odbacuju razne slučajeve strašne teologije koja se tu i tamo pojavljuje u tekstovima (npr. odlomke koji Boga predstavljaju kao gnjevnog, osvetoljubivog i predanog ropstvu, pa čak i kao "naručitelja" silovanja i genocida itd.), one ne uzrokuju da odbace Bibliju, već ih upućuju na Bibliju. Ne zato što se slažu s tim odlomcima, već zato što prepoznaju da su oni u potpunosti ljudski - oni su autentični, dolje su na zemlju, oni realno prenose očajnu i vrlo stvarnu frustraciju, tužaljku i bijes koji su dio ljudskog stanja. Činjenica da je dopušteno da takvi odlomci budu napisani u našim svetim spisima dokaz je zrelosti ljudi koji su shvaćali da je najbolje ne skrivati „prljavo rublje“ ili poricati naše ljudske vrlo stvarne osjećaje i strasti. Ako bi se u Bibliji radilo o propagandi, oni bi uredili te odlomke. Progresivni kršćani na ove odjeljke gledaju kao iznimke u sveobuhvatnoj poruci Biblije o promicanju bezuvjetne ljubavi, pune uključenosti i prihvaćanja sve Božje djece. Doista, dok bi progresivni kršćani željeli da takvi odjeljci ne postoje, oni zapravo pomažu u pridavanju autoriteta Bibliji utoliko što možemo vidjeti da su ih napisali drugi ljudi koji se borili s pravim životom i smrću, pitanjima nepravde i ugnjetavanja. I budući da stvaraju prostor za našu potrebu da se iskalimo i izrazimo bijes - častimo Bibliju zbog toga što uvažava i naše „sjenovite strane“ - i to uvažavanje je ono što pruža mogućnost da naše „sjene budu transformirane i integrirane na zdrav način.“
4. Bibliju čitaju uz molitvu. Slažu se sa svojom konzervativnom braćom i sestrama da im Duh Sveti pomaže interpretirati ono što trebaju pročitati dok čitaju Bibliju.
5. Nastoje posvetiti punu pozornost Svetom pismu, tradiciji, razumu i iskustvu (a to uključuje i spoznaje suvremene znanosti).
6. Shvaćaju da ne postoji "objektivan, jedan, pravi način" tumačenja odlomka - i prepoznaju da nema čitanja bilo kojeg teksta - uključujući Bibliju - koja ne uključuje tumačenje. Također shvaćaju da svaka osoba tumači tekst vlastitim osobnim iskustvima, obrazovanjem, odgojem, socijalno-političkim kontekstom i još mnogo toga.
7. Nastoje čitati biblijske tekstove na njihovim izvornim jezicima (hebrejski i koine grčki) - te se savjetovati sa stručnjacima i drugim ljudima da im pomognu. Također su skloni koristiti nekoliko prijevoda, a ne se usredotočiti samo na jedan (u SAD-u postoje fundamentalističke skupine koje pristaju koristiti samo tzv. „King James“ prijevod Biblije).
8. Oni koji Bibliju studiraju akademski i profesionalno uzimaju se u obzir za najbolje dostupne stipendije iz biblijskih znanosti (a oni su uglavnom kršćani i/ili Židovi).
9. Nastoje čitati odlomke u kontekstu - unutar njihovog poglavlja, unutar njihove knjige, unutar njihovog žanra i unutar sveobuhvatnog poticaja Biblije.
10. Nastoje čitati odlomke uzimajući u obzir povijesne socijalno-političke kontekste (koji su često značili ugnjetavanje) u kojima su odlomci pisani.
11. Koriste se hermeneutikom suosjećanja, ljubavi i pravde (kakvom se i Isus je iskoristio). Hermeneutika je "interpretativna leća" i namjerni filtar. Hermeneutika ljubavi želi uočiti „širu sliku“ i dopustiti da duh zakona preuzme slovo zakona (koje je Isus modelirao).
12. Također nastoje koristiti i "kanon unutar kanona", pri čemu daju veću težinu i prioritet određenim tekstovima nad drugima. Kanon je službeno utemeljena zbirka knjiga koje poštuju određena tradicija – u slučaju protestanta se to odnosi na 66 knjiga Biblije. Neki tako daju prednost knjigama Evanđelja (redoslijedom prema datiranju nastanka) i/ili Pavlovim poslanicama, Prorocima i Psalmima. Druge biblijske knjige tumače u skladu s načinom na koji se slažu i sinkroniziraju s tim osnovnim tekstovima. Mnogi progresivni kršćani sebe smatraju "Matej 25 kršćanima" (što se odnosi na ono što Isus kaže tko će uči u Kraljevstvo a tko neće, ovisno o onome što čine ili ne čine), "Govor na gori kršćanima" (naglašavajući njihova nastojanja da ta učenja budu središnja); ili "kršćanima crvenog Pisma" (što ukazuje da najveću težinu daju riječima pripisanim Isusu).
13. Nastoje i dopustiti da "Sveto pismo protumači Sveto pismo". Evo primjera kako interpretirati "grijeh Sodome":
U vezi s pričom o Sodomi, Biblija tumači samu sebe u Ezekielu 16, 49-50: "Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! " I sam Isus podupire uvjerenje da je grijeh Sodome bio njihov nedostatak gostoljubivosti i milosrđa (hesed). Tako u Mateju 10, 9-15 kaže: "Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.« »U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu."
14. Slijede Isusov primjer u spremnosti da odbace određene odlomke i teologije u Bibliji, a potvrde druge (Isus je to u mnogome činio).
15. Čine što je više moguće od gore navedenoga u zajedništvu s drugim kršćanima. Izbjegavaju proučavati Bibliju samo kao solističko nastojanje (Također imaju i tendenciju da budu otvoreni sve to činiti u zajedništvu sa Židovima i muslimanima, kao drugovima - "ljudima Knjige", čiji su uvidi često neprocjenjivi).
4b. I dalje nastavljaju moliti...
16. Usporedo s pristizanjem novih saznanja, često ponavljaju sve ove navedene korake, znajući da će uvijek naići nešto što prethodno nisu primijetili.
Dakle, zar sve ovo ne zvuči kao "uzimanje Biblije za ozbiljno"?
Priredio i preveo: J.K.
Izvor: http://www.patheos.com/blogs/rogerwolsey/
