Glavni stup teorije zamjenske pomirbene žrtve je tvrdnja da je Isus morao umrijeti na križu kako bi ispunio Božji zahtjev za dostojnom žrtvom koja bi mogla jednom i zauvijek otkloniti grijehe čovječanstva.
Problem ove teorije je što na nju postoji više ozbiljnih biblijskih prigovora. Zapravo, ako započnemo stvarno istraživati što Pisma imaju reći o pomirenju, žrtvi i grijehu, pronaći ćemo šokantan broj redaka koji su u izravnom proturječju s ovom osnovnom pretpostavkom teorije zamjenske pomirbene žrtve.
Evo sedam razloga zbog kojih Isus NIJE prihvatljiva žrtva za tvoje grijehe, prema Pismima:
1) Prema Levitskom zakoniku 4, 32 žrtva za grijeh morala je biti ženska (a ne muška) životinja:
Ako bi tko htio dovesti janje kao žrtvu okajnicu, neka dovede žensko bez mane.
Isus je bio muško.
2) Prema Lev 22, 22 žrtva za grijeh nije mogla imati rane:
Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaćenu, gušavu, šugavu ili krastavu životinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu takvu na žrtvenik kao paljenu žrtvu Jahvi polagati.
Isus je imao brojne rane na tijelu u vrijeme kada je bio prikovan na križ. Na leđima je imao ožiljke od biča, na glavi krunu od trnja, a rimski vojnici su mu iščupali bradu.
3) Prema Ponovljenom zakonu 12, 13-14 prinosi za grijeh morali su biti predani svećeniku i prinošeni na oltaru unutar Hrama:
Pazi da ne prinosiš svojih žrtava paljenica na bilo kojem mjestu što ga zamijetiš, nego samo na mjestu što ga odabere Jahve, u jednome od tvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve što ti naređujem.
Isus nije žrtvovan na oltaru u Hramu od strane svećenika. Rimski vojnici su ga izvan grada prikovali na križ. Nije bio spaljen.
4) Ljudske žrtve za grijeh bile su grozota Bogu prema Ponovljenom zakonu 12, 31; 18, 10 i Ezekielu16, 20-21:
Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. Ta Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. Čak su svoje sinove i kćeri spaljivali u čast svojim bogovima.«
Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom;
‘Sinove si svoje i kćeri uzimala koje meni rodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludničenja, pa si čak i djecu moju davala da se njima na čast kroz oganj provedu!
Isus je bio ljudsko biće.
5) Prema Psalmu 49, 7 ili 8 Bog ne dopušta nijednom čovjeku da umre za grijehe drugog:
Ta nitko sebe ne može otkupit’ ni za se dati Bogu otkupninu.
(U engleskim prijevodima stoji: "nitko ne može otkupiti brata" ili "nitko ne može otkupiti drugog", tako stoji i u našim protestantskim prijevodima: Varaždinska Biblija, Vrtarić)
Isus nas je zvao braćom i sestrama.
6) Svi su odgovorni za vlastite grijehe. Otac ne može preuzeti odgovornost za grijehe svoje djece i obratno prema Ezekijelu 18, 20:
Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega.
Teorija zamjenske pomirbene žrtve kaže da je naš Otac Bog poslao vlastitog sina da preuzme odgovornost za naše grijehe.
7) Žrtva koja je oduzimala grijehe ljudi NIJE nužno trebala biti usmrćena, već oslobođena u pustinji prema Levitu 16, 9-10:
Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za žrtvu okajnicu. A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju.
Isus je bio ubijen.
I ne samo to, postoji najmanje 7 primjera u kojima je oproštenje grijeha proglašeno BEZ prolijevanja krvi.
Na primjer:
Primjena ulja (Lev 14, 29);
Brašno za paljenje (Lev 5, 11-13);
Spaljivanje tamjana (Brojevi 17, 11-12);
Isplata u novcu (Izlazak 30, 11-16);
Poklanjanje nakita (Br 31, 48-54);
Oslobađanje žive životinje (Lev 16, 10);
Jednostavni vapaji ili molitve Bogu (Izl 32, 30).
Izvor: https://www.patheos.com/blogs/keithgiles/2020/08/7-reasons-why-jesus-was-not-sacrificed-for-your-sins/
