Piše: Josif Ivazzi
Igra krivnje sastoji se od optuživanja druge osobe za naše odluke i postupke.
Mi jesmo krivi, no ne prihvaćamo odgovornost. Okrivljavanjem drugih ne rješavamo situaciju. Isto ne vodi nikuda i pogubno je za našu dušu.
A kad začuše šušanj koraka Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu. A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: "Gdje si?" On odgovori: "Kada začuh šušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih." Tad on upita: "Tko ti kaza da si gol? Da nisi možda jeo s drveta s kojeg ti zabranih jesti? " Adam odgovori: "Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta, i jedoh." I Gospodin Bog upita ženu: "Zašto si to učinila?" Žena odvrati: "Zmija me zavede, zato sam jela." (Postanak 3:8-13 )
Može li se netko pronaći u ovome?
Od početka čovječanstva vidimo ovu igru prebacivanja krivnje.
Vidimo da Adam i Eva jesu pogriješili te se osjetili posramljeno.
To je dobro, pošto ta emocija može dovesti do pokajanja, do iscjeljenja.
Osjećali su se odgovornima, osjećali su se osuđenima, osjećali su da zaslužuju kaznu.
Njihova prva reakcija bila je skrivanje - bježanje.
Da li mi to radimo?
Mi duboko iznutra znamo da ne možemo pobjeći od Boga i svoje savjesti.
Bog je prvo djelovao na njihovu savjest, oni nisu poslušali.
Nakon toga Bog se ukazuje u vrtu kako bi postavio nekoliko pitanja da bi ih osvijestio.
Zašto je to učinio?
Bog je u njima želio osvijestiti postupke koje su počinili kako bi priznali svoj grijeh i vratili se Njegovom Izvor milosti i ljubavi.
On je došao kao otac koji voli svoju djecu do kojemu je jako stalo.
Bog je došao, bio je prisutan i u njihovom najgorem stanju, imali su rješenje - okrenuti se Bogu i pokajati.
"Adam odgovori: "Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta, i jedoh." I Gospodin Bog upita ženu: "Zašto si to učinila?" Žena odvrati: "Zmija me zavede, zato sam jela." (Postanak 3:8-13 )
Najprije je Adam krivio Boga što je stavio ženu uz njega;
"Bože sagriješio sam zbog nje… a ona je ovdje zbog tebe!"
Onda je žena indirektno okrivila Boga rekavši da ju je đavao natjerao da to učini;
"Bože sagriješila sam zbog đavla… i on je ovdje zbog tebe!"
Kada osvijestio Istinu o svome stanju krivimo druge, pa čak i Boga za svoje probleme.
Možemo li se pronaći u ovome ?
Hajdemo prestati kriviti Boga, đavla, i sve druge za svoje probleme. Kako je oslobađajuće kad kažemo i priznamo; kriv sam.
Mi znamo da smo krivi. Bog zna da smo krivi. Zašto da krivimo druge za naše odluke? Adam i Eva su pokušali sakriti njihovo stanje pred Bogom te počeli kriviti jedni druge, čak i Boga.
Da li mi radimo isto?
Isuse, žao nam je što smo krivili Tebe i druge za vlastite pogreške. Molimo Te, oprosti nam. Daj nam snage poniziti se i pokoriti volji Tvojoj. Dotakni i otvori naša srca kako bi došli Tebi. Molimo Te, očisti nas.
