Odlomak iz zbirke: "Priče mudre Zoe"
Autor: J.K.
Petar je oduvijek cijenio racionalnost i napredne ideje. Dugo je živio kao agnostik i samo Bog zna kako se točno dogodilo da je postao vjernik.
Njegov život je zapeo u "slijepu ulicu". Loši poslovni potezi, financijski problemi, i vrlo bolan raskid veze zaredali su se jedan za drugim. Nekako u to vrijeme je čuo i poruku Evanđelja. Mada ga je ta poruka privlačila, u početku se nije bio spreman potpuno osloniti na Isusa. No u jednom trenutku vrhunca emotivne krize zavapio je Isusu, prihvatio ga kao Gospodina i Spasitelja i obećao slijediti. Tada je zadobio novu snagu i ubrzo je sve krenulo nabolje.
No nakon nekog vremena, budući da je bio sklon racionaliziranju, radost i entuzijazam oko novostečene vjere pomiješali su se s brojnim pitanjima. Ta pitanja su ga zaintrigirala ali i činila nesigurnim. Pojavilo se mnogo onih 'zašto?'. Prateći debate između agresivnijih ateista i apologeta vjere počeo je tražiti razloge, činjenice i dokaze za svoju vjeru.
Tome nije pomogla ni specifična kršćanska, a posebno protestantska, zaokupljenost ispravnom doktrinom. Naime, našao se u zajednici koja je slijedila 'naučno' doslovno tumačenje Biblije i držala se takozvanih fundamenata kršćanstva. Njegova zajednica je imala i neke specifične doktrinarne naglaske. I to je bilo nešto što je trebalo dokazati, da su baš doktrine njegove zajednice istinite, autentične i najbolje.
No kako je vrijeme prolazilo, takve prakticiranje vjere ga je sve manje ispunjavalo, a sve više frustriralo i iscrpljivalo. Činilo se da su njegova duhovnost i odnos s Bogom, u odnosu na početnu radost, postali nekako površni.
Shvatio je da u vječnoj debati između ateizma i vjernika obje strane imaju uvjerljive argumente, te je nemoguće van svake sumnje činjenično dokazati da Boga ima ili da ga nema. Isto tako, nije mogao otkloniti dvojbe oko pitanja je li baš doktrina njegove zajednice ona najispravnija.
Odlučio je posjetiti Zoe i s njom porazgovarati. Zoe je bila starija gospođa koja je povremeno dolazila u Petrovu zajednicu. Pastor baš nije dobro mislio o njoj. Govorio je da je tvrdoglava i da vjeruje u hereze. No Petar se s njom nekako zbližio. Činilo mu se da je Zoe u stvari mudra, a da ju pastor zapravo ne voli jer je slobodno misleća žena.
Zoe je bila iz pravoslavne pozadine, s očeve strane podrijetlom grkinja. Rado je posjećivala protestantske zajednice. Ali, recimo, nikada nije dozvolila da ju itko krsti, pošto je bila krštena kao dijete.
Kada ju je posjetio i kad mu je skuhala finu kavu, Petar je Zoe izložio svoj problem. Rekao joj je kako gubi oduševljenje i radost vjere.
Nakon što ga je saslušala Zoe mu je rekla: "Petre, kao što si sam zaključio istinitost vjere nije znanstveno dokaziva, jer u protivnom se ne bi radilo o vjeri. Naime, ti si iscrpljen jer duhovnost koja se bazira samo na razumu, isto kao i ona koja se bazira samo na osjećajima, nije održiva. "
Nastavila je: "Jedini apsolutni dokaz da Bog postoji pojavit će se kada se nađemo s Njim licem u lice nakon smrti. No u ovom životu trebamo ozbiljno uzeti u obzir iskustva i izvještaje Božjih ljudi poput proroka, apostola i mistika. Naše duhovno iskustvo i vjera jedini je način da provjerimo stvarnosti koje su iznad ovog svijeta i naših umnih sposobnosti. "
Petar odvrati: "To znači da zapravo nema načina da dokažemo nešto što je, poput Boga, daleko iznad naše stvarnosti. Bog nije dio ovog svijeta, mada je u njemu prisutan. On nije kao jedan od glumaca u predstavi, već je poput scenarista i režisera. Moći znanstveno dokazati Boga značilo bi da nam je Bog ustvari podložan. Najviše što možemo jest imati dobre razloge."
"Upravo tako. Bistar si ti momak. Ti si živi dokaz da su naše najbolje osobine često i one najgore, ovisno o okolnostima i upotrebi." - odgovorila je Zoe nasmiješivši se.
"A što s Biblijom i doktrinama?" - upita Petar.
"Petre, fundamentalisti misle da njihova vjera znači povratak temeljima, no oni su u stvari proizvod suvremenog vremena. U mnogome razmišljaju kao novovjeki ljudi, a istovremeno su preplašeni i zabrinuti zbog promjena u svijetu."
"Oni Bibliju zapravo čitaju na suvremen racionalistički način uzimajući sve njezine tvrdnje doslovno. Ono što nije doslovno točno kao da nema vrijednost. Bore se protiv suvremenog svijeta tumačeći Bibliju na novovjeki način. No doživljavaju poraze jer nemaju valjane argumente i prave dokaze. Tada se javlja prkos..." - nastavila je Zoe - "Problem je u tome što je Biblija nastala u vrijeme kad su ljudi o religiji razmišljali na mitski način. Nisu mislili da je to nešto što trebaju dokazivati."
"Problem je i to što mi danas kažemo; to je 'samo mit', kao da je mit nešto manje vrijedno. Ne razumijemo... Navikli smo da je samo racionalna dimenzija vrijedna i ne znamo što je zapravo mit." - ustvrdila je Zoe - "Mit je oblik znanja koji proizlazi iz intuitivne spoznaje, koji životu daje smisao, ali koji se ne može objasniti na racionalan način. Racionalnost nam pomaže u praktičnom životu i djelovanju, a mit životu daje smisao i vrijednost. Oboje imaju važnu ulogu u našem životu."
"Hm, fundamentalisti doista Bibliju čitaju doslovno, osim ponekad, kad njihovoj doktrini bolje odgovara alegorija...No kako onda razmišljati o Isusu? Da li je on mit?" - upitao je Petar
"Vjerujem da je Isus bio povijesna osoba i da je doista raspet i uskrsnuo." - ako me to pitaš - "No još je važnije reći da Isus i događanja oko njega nije nešto što se dogodilo samo jednom u vremenu. Isus je vječna Istina, svevremen, i u tom smislu je mitski lik. On je prauzor i ideal koji prelazi granice povijesti, vremena i prostora. Isus je ujedno ključ i norma za razumijevanje cijele Biblije. "
"A što s doktrinama, koja je prava? " - upita Petar pomalo zbunjeno.
"Gledaj Petre, svaka religija ima neke znakove prepoznavanja. Za nas kršćane su to drevna ekumenska Vjerovanja. I vjerujem da nam je to dovoljno za kršćanski identitet. Već iz toga vidimo da se kršćanstvo više od svih drugih religija bavi ispravnim doktrinama." - reče Zoe i nastavi - "Mislim, doktrine su važne, ali nisu najvažnije. Mnogo važniji su duhovno iskustvo, intuicija, odnos i život vjere. Oni nas zapravo pokreću i mijenjaju. Same doktrine nas ne mogu ni duhovno ispuniti, ni pokrenuti. Zbog 'prave' doktrine lako zaboravljamo na ljubav i gubimo radost. O Bogu zapravo malo toga možemo znati. On je misterij pred kojim treba znati ponizno šutjeti."
"Zoe, ovo što si rekla nekako oslobađa tereta, zar ne? Više mi nije toliko važno koja doktrina je 'prava.'"
"Slijedi Isusa Petre! Isus je živ! On nije samo tema iz nekog doktrinarnog priručnika ili povijesni lik. Isus je živ i Njegov Duh koji nas vodi je živ!"
Pozdravili su se do idućeg susreta i Petar je rasterećen od velikog bremena krenuo kući. No trebat će još mnogo raditi na usvajanju novog načina gledanja na duhovnost.
