Uvod u Visishtadvaitu ili filozofiju Sri Vaišnavizma
Filozofija Sri Vaišnavizma poznata je na sanskrtu kao Visistadvaita (Viśiṣṭādvaita ; sanskrtski : विशिष्टाद्वैत). Pojam doslovno znači: "nedvojnost Stvarnosti koju karakteriziraju atributi". Zvana je i "Kvalificirani ne-dualizam” ili “Ne-dualizam kvalificiranih”). Jedna je od glavnih (i to nedualistička) grana Vedante. To je nedualizam kvalificirane cjeline, u kojem se samo Brahman vidi kao Vrhovna Stvarnost, ali ga karakterizira mnogostrukost. Može se opisati kao kvalificirani monizam ili kvalificirani nedualizam ili atributivni monizam. To je škola vedantske filozofije koja vjeruje u svu raznolikost podvrgnutu temeljnom jedinstvu.
Ova škola je nastala iz vaišnavskog pokreta (obožavanje boga Višnua ) koji je bio istaknut u južnoj Indiji od 7. STOLJEĆA nadalje. Jedan od ranih Brahmana (članova svećeničke klase) koji je počeo voditi pokret bio je Nathamuni (10. stoljeće), glavni svećenik hrama u Srirangamu (u modernoj državi Tamil Nadu ). Naslijedio ga je Yamuna (11. stoljeće), koji je napisao filozofske rasprave ali bez komentara.
Yamunu je naslijedio Ramanuja (Sri Ramanujacharya), filozof iz 11.-12. stoljeća (1017–1137). Napisao je komentare na Brahma-sutru ( Shribhashya , "Prekrasan komentar"), na Bhagavad Gitu i raspravu o Upanišadama (Vedarthasamgraha "Sažetak značenja Veda). Bio je glavni zagovornik filozofije Vishishtadvaite. Tvrdio je da se Prasthanatrayi ("tri smjera"), tj. Upanišade , Bhagavad Gitu i Brahma Sutru, treba tumačiti na način koji pokazuje ovo jedinstvo u raznolikosti, jer bi bilo koji drugi način narušio njihovu dosljednost.
Učenjak iz 13. i 14. stoljeća poznat kao Vedanta Desika definirao Vishishtadvaitu koristeći izjavu: "Brahman , kako ga kvalificiraju osjetni i neosjetni modusi (ili atributi), jedina je stvarnost".
Visishtadvaita je dakle sustav mišljenja utemeljen na svetim spisima Vedama, odnosno na tradiciji Vedante (kraj ili zaključak Veda). Središnji princip Visishtadvaite je sljedeći: postoji Brahman, Konačna Stvarnost, Apsolutno Biće koje je imanentni duh, unutarnji vodič i kontrolor cijelog svemira sa svim njegovim raznolikim živim i neživim elementima. Radosno zajedništvo s ovim milostivim, svemoćnim Vrhovnim Bićem predstavlja vrhunski cilj postojanja. Takvo zajedništvo moguće je postići isključivo samopredanjem i predanom meditacijom s ljubavlju. To je život predanosti (bhakti ) Bogu, pjevanja hvale, obavljanja molitvi u hramu i privatnom bogoslužju i stalnog razmišljanjem o njegovim savršenstvima.
Kao klasični izraz Vedante (filozofske osnove za veći dio hinduizma), cilj Visistadvaita filozofije je razumjeti i doživjeti Brahmana, Jedinstvenu Blaženu Stvarnost koji je sveprožimajuća podloga i uzdržavatelj Svemira -- struna na kojoj su navučeni svi biseri. Ti "biseri'', pojedinačna bića i materija, neodvojivi su atributi ili modusi Svevišnje Osobe, načini njenog postojanja (Svevišnji dakle ima značajke osobe. Prva velika razlika u odnosu na Advaita Vedantu).
Za pobožnog Sri Vaišnavu, duhovni koncept Brahmana najbolje se izražava izrazom "Bog'' ("Išvara", zvan i Višnu, Narayana i drugim imenima)*. Brahman je beskonačan, ne samo u fizičkom smislu, već u metafizičkom i kvalitativnom smislu. Brahman je apsolutno pravo prebivalište sve svjesnosti. On je beskrajno naklonjen, beskrajno blažen, nadasve milostiv, beskrajno milosrdan, beskrajno lijep - zapravo, beskrajno beskonačan. Odnos između Boga i Svemira je odnos ljubavi, jer je sve to samo svjesna emanacija iz Njega. Mi smo prema Njemu kao što je dijete prema roditelju, kao što je prijatelj prema prijatelju i kao što je voljeni prema ljubavniku. Smatra se da Bog ima dvostruku karakteristiku: on je stanovnik svih bića i sva bića borave u Njemu.
Brahman također stoji u odnosu na svemir i pojedinačne duše kao Jastvo svake od njih, pružajući osnovu za njihovu stvarnost. Kao takav, Brahman ima materiju i pojedinačne duše kao svoje tijelo (atribute ili moduse) te je stoga Vrhovno biće u kojem se razumije sva stvarnost. Sve što vidimo samo je izlijevanje iz obilja Njegove veličanstvene, sveprožimajuće suštine. Zbog toga je omiljeno pobožno ime za Boga među Sri Vaishnavama Narayana – Onaj u kojem sva bića počivaju.
Stvaranje je pravi Božji čin. To je ekspanzija inteligencije. Materija je (druga ključna razlika u odnosu na Advaita Vedantu) u osnovi stvarna. Duša je viši modus od materije, jer je svjesna. Također je vječno stvarna i vječno različita. Konačno oslobođenje (mokša), koje dolazi, milošću Gospodnjom, nakon smrti tijela, je zajedništvo s Bogom. Pojedinačne duše zadržavaju svoje zasebne identitete čak i nakon mokše (treća ključna razlika). One žive u zajedništvu s Bogom ili mu služe i meditiraju o njemu.
Priredio: Jasmin Koso, veljača 2022.
*Otprilike, Išvara (suštinski je povezan s Brahmanom) zajedno sa Svemirom, živim bićima i svime postojećim (koji su Njegovi modusi ili atributi) je Brahman, koji označava potpunost postojanja i konačnu realnost.
Bibliografija:
https://www.britannica.com/topic/Vishishtadvaita
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Vishishtadvaita
