Komentira: J.K.
Negativnost koju već neko vrijeme primjećujem na lijevoj političkoj sceni jest aktivizam onih koji kao da tu platformu iskorištavaju samo da bi izrazili svoju netrpeljivost prema vjernicima i teizmu kao takvom, a posebno prema kršćanima i kršćanstvu koji su im prvi na meti. Tako, kao da se ljevica (pa čak i antifašizam) izjednačavaju s agresivnim ateizmom. Izgleda da njima nije stalo ili ne shvaćaju što je primarna svrha lijevog političkog djelovanja, a to su društvena pravednost, solidarnost i bolji život, već im je na pameti samo borba protiv religije i netrpeljivost prema Crkvi.
Treba biti sposoban shvatiti da postoje i različiti pristupi i vidovi duhovnosti; od one svjesne i predane iz osobnog obraćenja, do one izvanjski religiozne iz pripadnosti i podložnije manipulacijama.
No lijevu političku misao nipošto ne treba izjednačavati s novim agresivnim ateizmom. Novi ateizam je zasebna priča. Isto tako, smatram da neoboljševizam i lijevi ekstremizam nisu nešto što danas može zadobiti širu podršku, već su osuđeni da ostanu marginalni, većini ljudi mrski i antipatični. To je nešto svojstveno zatupljenim žutokljuncima i usijanim glavama.
Marksovu kritiku religije, posebno danas, treba dijelom shvatiti kao opravdanu kritiku pojavnih oblika religije i kršćanstva, a ne kao potrebu za napadima na vjeru kao takvu. Smatram da je svako drugo agresivno shvaćanje u smjeru suzbijanja i borbe protiv religije stvar nekih zastarjelih okolnosti i prošlih vremena.
Također smatram da to, osim što se radi o zadrtost, nije ni mudro ni oportuno. Tako se samo produbljuje, povijesnim razvojem stvoren, umjetni jaz između ljevice i kršćanstva (i religije općenito), koje bi inače svojim socijalnim biblijskim etosom (kao što je u mnogim elementima i etos drugih religija) trebalo biti prirodni saveznik. Time se ide na ruku onima koji u crkvama i dalje žele djelovati iz pozicije moći i bogatstva, te izaziva protureakcije netrpeljivosti kod vjernika.
Nasuprot tome, smatram da ljevica danas nužno treba saveznike gdje god ih može naći, dok ne treba isključive i bigotne usijane glave. Brojni su novovjeki primjeri vjerski motivirane naklonosti kršćanstva ljevici, pa i mučeništva u borbi za društvenu pravednost i milosrđe. Od Latinoameričke crkve i teologije oslobođenja, preko Martina Luthera Kinga do kršćanskog socijalizma. Samo treba biti voljan učiti i slušati, a manje mrziti, ako se doista i iskreno želimo zalagati za bolji i pravedniji život bližnjih.
