Odlomak iz teološkog rada: "Pitanje fundamentalizma u suvremenom kršćanstvu -odnos vjere i slobode" 4. dio
Autor: J.K.
Fundamentalizam koji je nastao među protestantima u 19. i 20. stoljeću bio je vođen idejom doslovnoga tumačenja Biblije nasuprot evolucionističkim i teološki liberalnim idejama. No danas možemo reći kako se fundamentalistima smatraju svi oni koji svoje učenje žele učiniti jedinim zakonom obvezujućim za sve i to na temeljima vlastite religijske, političke, ili koje druge pripadnosti.Za razliku od ranijih predviđanja da će 20., a napose 21. stoljeće, biti doba prosvijetljenog napretka i racionalnog razmišljanja, suočeni smo s jačanjem fundamentalizma i fanatizma.
Takav uspon fundamentalizma djelomično je i posljedica neuspjeha racionalizma da zadovolji dublje duhovne potrebe čovječanstva. U tom smislu pojava fundamentalizma je uvijek bilo.
Moguće je da se razlog porasta fundamentalizma nalazi i u tome što ljudi tragaju za sigurnošću u ovom nesigurnom svijetu. Naime, sekularno društvo proizvodi određenu nestabilnost jer, rušeći tradicionalne vrijednosti i uvjerenja koja ne mijenja novima, otvara put vlastitom propadanju i dezorijentiranosti čovjeka. No fundamentalizam nije stvarno rješenje ovoga problema. Upravo suprotno, fundamentalizam ubrzava proces potičući neprijateljstva i rat.
Tolerancija je mnogo bolji pristup. Ali, kad s kaže „tolerancija“, što se pod time zapravo misli? Tolerancija nikako ne znači popustljivost prema svemu i svačemu jer bi time obuhvatila i sve vrste zala. Tolerancija zapravo znači prihvaćanje drugoga; prihvatiti da su ljudi različiti i dopustiti im da takvima budu. Tolerantna osoba može vidjeti nešto vrijedno čak i u fundamentalizmu, u njegovu traganju za postojanošću i jedinstvom, dok istovremeno putove prema njima podvrgava kritici.
Neki tvrde da su sve religije po svojoj prirodi nužno dogmatske i isključive, ali to nije utemeljeno na povijesnim činjenicama. Na primjer, u starom Egiptu ili Rimu mnoge su religije koegzistirale jedna pored druge. Povijesno iskustvo pokazuje da je moguće biti religiozan, a istovremeno ne i fanatičan.
Da bi se izbjegli nezdravi oblici fanatične religioznosti, važno je živjeti i njegovati neke bezvremene i univerzalne vrijednosti koje možemo pronaći u različitim religijama i tradicijama. Također, važno je očuvati zdrava i zajednička načela i običaje koji imaju stabilizirajući utjecaj u društvu i stvaraju ozračje uzajamnog poštovanja i solidarnosti. To su načela poput umjerenosti, uljudnosti, čistoće, poštovanja među naraštajima i spolovima, ili poštenja u trgovini i javnoj službi. Ona mogu pomoći ljudima da izbjegnu radikalnija, fundamentalistička, revolucionarna ili reakcionarna uvjerenja.
No ni to nije dovoljno samo po sebi. Ljudska bića moraju biti nadahnuta višim idealima, i to iz istog zajedničkog duhovnog korijena čovječanstva, osjećaja za božansko ili duše koja nam je svima zajednička. Sam razum i rasuđivanje, premda iznimno važni, nisu dovoljni.
U vremenima kada su fundamentalizam i fanatizam u porastu, nužno je osnažiti tolerantan pristup kao protutežu takvom negativnom trendu. Čak i ako trenutno nismo u stanju zaustaviti rastući val nesnošljivosti, možemo postaviti temelje za bolje sutra, baš kao što su neki srednjovjekovni i renesansni mislioci postavili temelje modernog svijeta.
Bibliografija:
Julian Scott Tolerancija i fundamentalizam http://nova-akropola.com/covjek-i-svijet/aktualno/tolerancija-i-fundamentalizam/ (Pristup. 29. 10. 2017.); Karen Armstrong Bitka za Boga (BTC Šahinpašić, Sarajevo, 2007.)
